Nije Užice loše sređeno ali ovako nešto mu nedostaje. Umesto mešavine travnjaka i betona (vise betona nego travnjaka) i ponekog drveta i bezličnog žbunja kojima smo okruzeni, vise bih voleo da vidim ovako nešto - pravu botaničku baštu, raznovrsno drveće, dosta hladovine i klupice na svakom koraku.
Nekako nam je grad mnogo go. Pogledajte smao korito Đetinje. Uloženo je mnogo truda i obale su sređene (ne sasvim ali su radovi u toku) ali gole. Uređene obale reke su nam ponuđene kao jedno veliko šetalište, ali da li je to tako? Obale su go beton, kamene podzide i malo trave. Ispod ova dva-tri preostala mosta pristojan čovek ne voli baš da zađe s obzirom da su to mesta koja više imaju ulogu javnog toaleta nego šetališta.
Nigde nema ni drvceta ni žbuna, a između kamenja u podzidama ižđikljala je trava. Leti teško da će neko tu da šeta kada upekne, jer hlada nema nigde a ni da se malo sedne i odmori. Ne treba pominjati nedostatak pešačkih mostova koji praktično šetalište čine delom neupotrebljivim jer ne možete da pređete sa jedne strane na drugu.
Kako bi bilo kada bi smo ovakve prizore imali u svom gradu.
znate li gde je ovo? Vrnjačka banja. Ogroman park, ma ne park, botanička bašta. Na svakom koraku je nešto novo, drugačije biljke, neobično žbunje i drveće, kao da stalno prelazite iz jednog u drugi, potpuno drugačiji park. A klupice su na svakom koraku, tako da uvek možete negde da sednete i uživate.
Meni nije teško da zamislim sličan krajolik duže cele obale Đetinje od Velikog parka pa sve do kraja Plaže i što da ne, do Turice, kako je neko planirao da proširi užičku parkovsku zonu.