http://www.danas.co.yu/20061218/kultura1.html#4Nemanja Ranković, umetnički direktor NP Užice i reditelj predstave "Umetnost i dokolica" našeg oskarovca Stiva Tešića
Opasan i zajedljiv komad
Nenad Kovačević
U užičkom Narodnom pozorištu u toku je priprema novog komada "Umetnost i dokolica" našeg oskarovca Stiva Tešića (1942-1996), scenariste, romanopisca i dramskog pisca, Užičanina koji je živeo, stvarao i doživeo slavu u SAD. Za film "Breaking Away", u režiji Pitera Jejtsa, Tešić je dobio Oskara za najbolji scenario 1979. godine.
Premijera je 21. decembra u 20 sati, a prva repriza dan kasnije. Povod za postavljanje ovog komada na scenu užičkog pozorišta jeste decenija od smrti Stiva Tešića, ali i nadasve potreba kreativnih ljudi u užičkom teatru da iskažu divljenje prema delu Stojana Stiva Tešića. U središtu komada, koji je napisan kao višeslojna filozofska rasprava o suštini života, kao drama u drami, nalazi se dramski kritičar i njegova porodica, koja se, ne uspevajući da pronađe sopstveni put, raspada po matrici raspada savremenog društva.
Živeti ili fingirati življenje, voleti ili zahtevati ljubav, da li su emocije danas prevaziđena stvar ili nas jedino racio čini ljudima, da li etika ima adresu bilo gde na našoj planeti, gde smo se to mi uputili... Sve su to pitanja koja Tešić postavlja, ali i upozorava da se dnevno zapitamo - da li sam ikome potreban, da li mi je iko potreban? U intervjuu za Danas Nemanja Ranković, umetnički direktor užičkog pozorišta, koji se pojavljuje i u ulozi reditelja, ističe da je ovaj Tešićev komad opasan i zajedljiv, ali da je izazovan, jer je trebalo pronaći ključ za inscenaciju, a istovremeno ne pobeći od samog Tešića.
"Tekst ’Umetnost i dokolica’ mi se učinio veoma zanimljivim, zbog tematike. Napisan je kao filozofski traktat i to je bio rediteljski izazov. Trebalo je duboko ući u strukturu i višeslojnost tog teksta i prilagoditi ga scenskom izvođenju. Sa druge strane, to delo opominje ljude da je vremena sve manje i da treba odmah da počnu da žive svoje živote i u njima da uživaju, ali i da obrate pažnju na ljude oko sebe. ’Umetnost i dokolica’ je u suštini opasan i zajedljiv komad. U pitanje dovodi razne životne situacije, tera nas da razmišljamo o sebi i drugima, mogućnostima koje nam se nude, a koje odbijamo jer nismo u stanju da ih prepoznamo ili smatramo da one nisu bitne. Ipak, ti detalji, koji se čine nebitnima, život čine lepim i vrednim. Stalno smo u potrazi za nekim velikim i krupnim događajima, ’dramama’, izazovima i ’bitnijim’ stvarima, ali na taj način negiramo i odbijamo život", kaže Nemanja Ranković u razgovoru za Danas n Čime ste se koristili, kojim rediteljskim sredstvima, da bi filozofska rasprava bila inreresantna pozorišnoj publici?
- Tim koji je radio na projektu trudio se da apsurdnim situacijama i scenama nađe "ključ" koji može biti inspirativan i interesantan za gledanje, ali i za slušanje veoma ozbiljnih filozofskih traktata, čiju vrednost predstavlja dilema o našem postojanju. Ako ga banalizujemo, možemo ga "čitati" i kao traženje uzroka za raspad porodice, a time i celog ljudskog društva. Danas niko nikoga ne vidi, nema vremena za drugoga, a život protiče...
Čini se da Tešićev tekst "pričate na sceni" služeći se Joneskom, Beketom i drugim savremenim izrazima...- Učinilo mi se da bi to mogao da bude ključ za postavljanje tog dela na scenu, kako bi se "razbile" pojedine replike, a da bi sve to kao celina u pozorišnom smislu, za gledaoce bilo zanimljivo i intrigantno, jer nema smisla da se nudi nekakva "intelektualna onanija". Stalno je pretila opasnost da se na tom terenu okliznemo, jer je svaka rečenica izuzetna i veoma teško je sve to pojednostaviti. Prvi deo predstave urađen je lepršavo u nekom poluozbiljnom maniru, sa mnoštvom apsurdnih situacija, koje su veoma realne situacije iz naše svakodnevice. Kada bi se neko istinski pozabavio samo jednim našim danom, zaključak bi bio da je većina tih događaja apsurdna. Umesto da kreiramo neke događaje, nama se sve jednostavno dešava, bez racionalnih objašnjenja.
To nije samo priča o pozorišnom kritičaru i pozorištu, već ima znatno šire značenje o (ne)humanosti naše civilizacije...- Nisam želeo da ovaj komad bude samo o pozorišnom kritičaru ili pozorištu, već da priču primenimo na svakoga ko se svom poslu posvetio, jureći za vremenom, položajem, novcem, društvenim statusom. Tešić ima komade koji se u mnogo većoj meri bave tim fenomenom - šta će iko danas ikome. Strašno je kada se jednog jutra probudite i shvatite da ste sami. Strašno je i kada se deca vapajima obraćaju roditeljima u stilu - alo, bre, ja sam tu, obrati pažnju, ne znam pravi put i pravim gluposti, jer nisi imao vremena za mene. Bez obzira na sve ono racionalno, u nama je i taj kod emocija koji mora da se ostvari.
Autorski tim
U komadu "Umetnost i dokolica" igraju Slobodan Ljubičić (pozorišni kritičar Aleks Čejni), Biljana Zdravković (Marija, njegova služavka), Divna Marić (Lenor, njegova supruga), Ivana Pavićević (njegova kćerka) i Bojana Zečević (njegova majka). Prevod teksta uradila je Jelena Veljković, dramatizaciju Ksenija Radulović, scenu je osmislila Mia David Zarić, kostime Snežana Kovačević, muziku Miroljub Aranđelović Rasinski, a scenski pokret Ferid Karajica.