Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail?
Oreska - Užice
Prijavite se sa korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
 
ARHIVA
   Početna   Pomoć Pravila Pretraga Gallery Prijavljivanje Registracija  
IZBORI: NAJFORUMAŠ I NAJFORUMAŠICA GODINE
AKCIJA: SVI UŽIČANI NA JEDNOM MESTU!
Za užičke nekomercijalne organizacije i ustanove besplatno...
Stranice: [1]
  Štampaj  
This topic has not yet been rated!
You have not rated this topic. Select a rating:
Autor Tema: Borba protiv raka  (Pročitano 3197 puta)
Prti bee gee
provereni korisnici
piskaralo
*****
Pol: Žena
Ime i prezime:
Jelena Nikolić
Mesto: Užice
Lokacija: Somewhere over the rainbow...
Horoskop: Rak
Poruke: 1293


I miss you...


« poslato: 06.07.2005. 21:49:19 »

Sedela je,ne pomičući se, rastrgnuta između života i smrti. Nije verovala da jedan beznačajni trenutak može promeniti ceo njen život... U početku nije verovala. Kasnije je ipak shvatila da se treba pomiriti sa sudbinom. Još uvek je sedela, obavijena mračnim silama koje su je zadesile. Htela je da je istog trena, tu, proguta mrak i da više ne vidi svetlost dana. U sobi se nije čula ni muva. Samo tiho,isprekidano disanje, praćeno bolom napaćene duše te jadne devojke. Rak kostiju. Užasna bolest sa tragičnim ishodom. Doktori su joj rekli da joj preostaje samo još mesec dana života, a možda i manje... Zaplakala je. Gušila se u suzama koje su polako kvasile tepih njene sobe. Sve je u tom trenutku postalo nevažno. Shvatila je da na svetu još postoje samo ona i-smrt.

Čitala je u novinama o toj groznoj bolesti. Hiljadu ljudi je umiralo zahvaljujući tom napasniku koji je gasio živote mladih. Angelika je bila jedna od tih nesrećnih ljudi koji su imali ’’čast’’ da ih sustigne najgora bolest na svetu. Imala je samo 17 godina. Nije mogla da shvati u čemu je pogrešila. Previše loših ocena? Svađa sa najboljom drugaricom? Mala krađa u prodavnici? Ne, stvarno joj nije bilo jasno... Znala je samo jedno-želela je da proživi ostatak svog bednog života, ako se to uopšte i može nazvati životom. Htela je da obavesti sve ljude kako se oseća dok je sustiže smrt i da im uputi sve blage reči kojima se rak iole može pobediti. Ona,nažalost, nije bila u prilici da pobedi rak. Prigrlila ju je bolest koja je želela i nju, a ne samo da je upozori da rak postoji. Angelika nije shvatala zbog čega je Bog odabrao nju, a ne neku drugu, grešniju osobu. Nije razumela zbog čega joj nije pružena prilika da se izleči. Ko zna... Božja volja...

Gledala je u sve te ljude koji su nosili bol u srcima i tugu u očima. Posmatrala ih je i zapazila da je skoro polovina obolelih njenog uzrasta. Stresla se. Hladan znoj oblio je celim telom, a kolena su joj klecala i osećala je kako polako gubi snagu. Uvek joj bude loše kada pomisli na sve napaćene duše koje su kažnjene tom opakom bolešću-rakom. Celo telo je bolelo pri samoj pomisli da će za nedelju-dve njeno telo nagrizati crvi i bubašvabe, a jedini zaklon će joj biti buđavi komadi zemlje koji će joj ulaziti u oči, uši, usta... Postala joj je muka od same pomisli na taj užasan prizor. Prestala je da razmišlja o tome. Bilo je vreme da se obrati svim ljudima koji su je u tom trenutku posmatrali i koji su halapljivo očekivali mrvicu nade kojom će ih nahraniti. Tiho se pomolila Bogu i nakašljala.

-Dragi moji! Odlučila sam da se okupe svi ljudi koji su, nažalost, oboleli od raka. Eh... na svu moju žalost, obolela sam i ja. Rak kostiju. Neizlečivo. Doktori samo očekuju trenutak kada ću otići na onaj svet. Ko će da me oplakuje? Niko... Sama sam na ovom svetu, nemam čak ni nekog daljeg rođaka koji bi žalio za mnom. Sama sam, zarobljena, kao ptica u kavezu koja nema izlaza i kojoj preti skora smrt. Osećam da je smrt sve bliže... Šunja se poput lakog povetarca ne bi li me uplašila. Istina je... Plašim se... Iz dana u dan gledam kako mi telo postaje slabašnije i tanje. Osećam kako mi se svaka koščica lomi i kako mi nema izlaza.

Mati moje, očevi moji, setre moje, braćo moja! Rešila sam da svoju tugu podelim sa vama, jer ste mi vi jedina uteha! Oni koji su nagrađeni daljim životom, a ipak imaju rak, želim sve najlepše i da brzo pobede tu opaku bolest. A, ipak, oni koji su osuđeni na smrt, kao i ja, treba samo da odbrojavaju poslednje minute života. Znam da se plašite! I ja se plašim! Plašim se da pogledam u oči tom ogromnom čudovištu sa srpom koje dolazi po mene. Znam da neću otići u pakao... Tamo me očekuju roditelji, a tamo ću, zajedno sa njima, i ja očekivati vas! Ostalima želim da brzo pobede rak i da uživaju u životu. Još jednom-borite se, jer samo vi možete pobediti tu neman! Glave gore, i svi zajedno krenite u susret nemilosrdnoj bolesti! Uništite je! Imate podršku sa svih strana! Srećno, i...zbogom...

Nije više mogla da izdrži. Sela je na pod i zajecala. Bolni krici odzvanjali su ogromnom prostorijom u kojoj je bilo stotine ljudi. Svi su naglo ustali i dugo aplaudirali govoru te jadne devojke. U tom trenutku svi su je voleli. Oni koji su mislili da će umreti, a ima im spasa, odlučili su da se bore, i da dalje žive. One koji su osuđeni na smrt, dirnule su reči bolesne devojke i radovali se njenom pozivu u večni raj.

Nedelju dana kasnije Angelika je preminula. Rak kostiju je skroz dotukao. Pronađena je u svojoj sobi, unakažena i iscrpljena. Na večni počinak ispratilo je milion ljudi. Svi su plakali. Njihovi bolni krici doprli bi u čak i u srce čoveka koji ima srce od kamena. Bio je to najtužniji dan na svetu. Tog dana umrlo je još oko stotinu ljudi iz različitih krajeva. Stotinu ljudi-a svi oboleli od raka. Tog dana jedino se čuo plač. Nije se čuo ni cvrkut ptica, ni strujanje vetra. Samo tihi jecaji. Kiše suza prolivene na Angelikin grob. Iz dana u dan ređali su se smrtni slučajevi pokošeni rakom. U novinama su se mogli videti naslovi: ,,Rak usmrtio stotine ljudi’’, ,,Na hiljade žena obolelo od raka dojke’’... Tužno. Užasno. Strašno. Kako da živimo sa tom ogavnom bolešću? Kako da živimo, a da ne strepimo da će i nas pokolebati ta ista bolest od koje je preminulo ko zna koliko ljudi?

Niko ne zna... Zna samo Bog, i-smrt...
Sačuvana

"You have to enjoy your job;you should wake up every day and love what you do...I honestly do...From the bottom of my heart to the depths of my soul.I'm truly happy."
Aaliyah Dana Haughton (1979-2001)
أحدث الأرق من النو
provereni korisnici
skriboman
*****
Pol: Žena
Horoskop: Jarac
Poruke: 3319




« Odgovor #1 poslato: 06.07.2005. 21:56:41 »

:cry:   :cry:   :cry:  nemam sta da kazem na ovo... osim strashno!!!
Sačuvana
DJ_Uro_UE
provereni korisnici
skriboman
*****
Pol: Muškarac
Mesto: Uzice
Lokacija: Dovarje
Država: State of Serbia
Horoskop: Jarac
Poruke: 3437

Master of disaster


« Odgovor #2 poslato: 06.07.2005. 22:25:08 »

hmmmm... Nishta pametno u ovom trenutku mi ne pada na pamet da odgovorim na ovu temu... Sad Tuzna pricha
Sačuvana

Poseti Limundo, aukciju br1 na balkanu :

LIMUNDO
Prti bee gee
provereni korisnici
piskaralo
*****
Pol: Žena
Ime i prezime:
Jelena Nikolić
Mesto: Užice
Lokacija: Somewhere over the rainbow...
Horoskop: Rak
Poruke: 1293


I miss you...


« Odgovor #3 poslato: 06.07.2005. 22:53:42 »

Trebalo je da napisemo za neki konkurs pricu na ovu temu.Ja sam sela,napisala pricu i zaplakala.Jednostavno mi pukne srce kad cujem da je neka osoba obolela od raka.....To je bas tuzno...
Sačuvana

"You have to enjoy your job;you should wake up every day and love what you do...I honestly do...From the bottom of my heart to the depths of my soul.I'm truly happy."
Aaliyah Dana Haughton (1979-2001)
Top
provereni korisnici
skriboman
*****
Poruke: 3516



Najforumaš 2006
« Odgovor #4 poslato: 08.07.2005. 00:43:35 »

Hm... Sad
Ajde vidite neshto veselije bacite ovde ,.. nemojte samo neshto shto moze da rasplache i rastuzi ..
Sačuvana
Stranice: [1]
  Štampaj  
 
Prebaci se na:  


Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1 RC3 | SMF © 2001-2006, Lewis Media | Imprint Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!
Stranica je napravljena za 1.843 sekundi sa 34 upita.