Oreska - Užice

UŽICE => Naše Užice => Temu započeo: Pedja 25.01.2008. 22:04:50



Naslov: Peter Handke bi kucu u Kremnima
Poruka od: Pedja 25.01.2008. 22:04:50
http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-25-01-2008/danke-handke

U Kremnima pod Šarganom oduševljeni željom austrijskog književnika da im postane komšija

Danke, Handke

E, nemo pričati! Viđo sam ja tog na televizoru... Evo, ja sam drvodelja po zanatu, sa ocem sam napravio više od stotinu brvnara i ja bi tom Austrijancu ovde napravio brvnaru kakvu samo može da zamisli. Obezbedio bi mu i građu za brvnaru, i plac ako sam ne more da nađe, on samo nek spremi pare. Ja ću da mu pravim brvnaru, on ima da sedi, pije rakiju i gleda

Slavni austrijski književnik Peter Handke već skorih dana mogao bi da postane pravi - Kremanac!?! Pre par dana Austrijanac je u Drvengradu, gde je predsedavao žirijem „Kustendorfa“, izjavio da „voli mnoga mesta u Srbiji, ali da su mu Kremna najomiljenija“, i da bi u Kremnima, ako ikada bude mogao - „napravio sebi kuću“. A iz Kremana, ispod Tare i Šargana, slavnom književniku poručuju da je - dobrodošao.

- Ako je istina da je tako nešto rekao, evo, iz ovih stopa pozivam Handkea da dođe u Kremna, stavićemo ga u kola da obiđe celo selo, i da - izabere plac gde hoće, a ostalo je naša briga. Ako hoće brvnaru, naći ćemo mu brvnaru, ako hoće da zida kuću, pomoći ćemo mu i u zidanju, ima da organizujemo mobu - kaže kao iz topa Radan Spasić, predsednik MZ „Kremna“, na prvi pomen mogućnosti da austrijski književnik postane stanovnik njegovog sela.

Radan je, dodaje, odavno čuo za Handkea, još pre desetak godina, kada je Austrijanac počeo u svetskim medijima da brani Srbiju, slušao je njegove izjave i za vreme bombardovanja, jedino, nije mu jasno „kad li je to Handke prolazio kroz Kremna“, i koji mu je deo sela posebno zapao za oko...

- Zato bi bilo važno da on što pre dođe u selo, da se dogovorimo ko ljudi, a nama je drago da nam jedan tako veliki čovek postane komšija. Sa naše strane, imamo šta da mu ponudimo - svaki deo sela jednako je lep, u godini nemamo nijedan dan sa maglom, leti nemamo sparine, okolo su šume, i, ima ovde nekog čuda, ovde bi tek mogao da piše i da stvara - siguran je Spasić, koji u prste zna svaki pedalj i Tare i Šargana, dodajući da bi rado poveo austrijskog književnika da vidi šarganske medvede i srne, svu lepotu planine...

I Kusturica je, priča dalje Radan, pre nego što je sišao u Mokru Goru i dole napravio Drvengrad, prvo svratio u Kremna, oduševio se selom, mislio tu da snima, ali su ga onda neki Mokrogorci preveli u svoje selo...

Na drugom kraju Kremana, u zaseoku Tarabići, ispod same Tare, deda Jovo Tarabić, potomak čuvenih proroka Mitra i Miloša, juče se, dok je gore nad Tarom besnela mećava i brijao severac, zaturajući šajkaču na teme, prvo dobro iznervirao kada je saznao kako je Handke izjavio da ništa ne zna o Kremanskom proročanstvu.

- Kako slavan pisac, a ne zna za proročanstvo? Mene je tu nešta sumnjivo - čudio se deda Jovo.

Iznerviran, jedva je pristao da nastavimo razgovor o mogućnosti da mu Handke postane komšija.

- Treba prvo proveriti da nije kakav špijun, koji jedno govori, a drugo misli...

Čovek je poznati književnik, slavan u svetu, verovatno i bogat, stadoh na prtini da objašnjavam dedi Jovu, pa verovatno nema razloga da jedno misli, a drugo da govori i da bude špijun, a, i šta bi po Kremnima špijunirao, a sem toga, i do sada je prolazio kroz Kremna na putu do Kusturice.

- Ako je tako, onda je u redu. Neka dođe i dobro došo. Neki sam dan bio kod Kusturice, samo tog čoeka, kako reče da se zove, nisam vidio - nastavi deda Jovo, pa opet priču okrenu na drugu stranu: - Ti si mlad, ne znaš, a trebo bi da znaš da nas Austrijanci, Nemci i Madžari mrze još od Prvog rata, stalno gledaju kako da nam podlome noge i sa Švabama ne treba mlogo vezivati...

Opet stadoh na prtini da razuveravam deda Jovu kako je Handke godinama već prijatelj Srbije, kako je stajao u zaštitu Srba kad drugi niko nije, itd.

- Ako je tako, u redu. Imaš ti posebnih ljudi i kod Švaba, kao što i kod nas ima raznih, možda je on dobar čoek, nek dođe, pa ćemo viđeti - zaključi deda Jovo priču na prtini.

Njegov prvi komšija Stjepan Tarabić, kad ču za Handkeovu ideju, istinski se oduševi.

- E, nemo pričati! Viđo sam ja tog na televizoru... Evo, ja sam drvodelja po zanatu, sa ocem sam napravio više od stotinu brvnara i ja bi tom Austrijancu ovde napravio brvnaru kakvu samo može da zamisli. Obezbedio bi mu i građu za brvnaru, i plac ako sam ne more da nađe, on samo nek spremi pare. Ja ću da mu pravim brvnaru, on ima da sedi, pije rakiju i gleda - ispriča Stjepan začas kako bi Handkea okućio u Kremnima.

U centru Kremana, meštanin Dragoljub Tijanić iz cuga se složi sa idejom da mu Handke postane komšija. Koji tren kasnije, već se zabrinu: - Samo, mi ti ovde ne znamo strane jezike, ne znam kako bi se sa tim Austrijancom slagali, kako bi znali šta oće?

- Handke dobro govori srpski - uverih Dragoljuba.

- Onda dobro. Mi bi prvo viđeli o čemu on oće da priča, pa bi sa njim o tome i razgovarali... Ima ovde mnogo nezaposlenog svijeta, i neoženjenih momaka, trebalo bi viđeti da li bi nam taj Austrijanac mogao proipomoći oko toga...

Dragoljubov komšija Filip Đokić na sokaku, ispred seoske prodavnice, čim mu pomenusmo ime, odmah potvrdi da zna ko je Handke, i da ga je, više puta, naročito za vreme bombardovanja, gledao preko televizije.

- Svi ljudi dobre volje ovde su dobro došli. NJega sam gledo u „Dnevniku“ i sviđelo mi se kako govori. Sad, kad bi mi došo za komšiju, a ja bi volio, razgovarali bi komšijski, sigurno ne o književnosti, u to se slabo razumijem, ali bi volio da ga ispitam šta misli o politici u svijetu, jer ja domaću politiku znam u prste - ispriča nam na prtini Đokić.

Jedino što Kremancima iz Handkeove izjave nije jasno, a tu smo rečenicu prekjuče na prtini iščitavali više puta, jeste šta je hteo da kaže pomenuvši da su Kremna - želudac Evrope?


DOBRODOŠAO JE - I ON I PRIJATELJI

Mire Bešlić u Kremnima se bavi seoskim turizmom, trenutno ima šest kreveta za goste, do kraja godine imaće još dva apartmana, u selu gostiju je zimus bilo i više nego što je mogao da primi, a na mogućnost da se u Kremna doseli Handke, kaže: - To bi bilo jako dobro. Kad bi došao Handke, za njim bi došli njegovi prijatelji, pa onda prijatelji njegovih prijatelja, i - bilo bi posla za celo selo, da se ljudi zaposle, da nešto rade, stvaraju... Ako skorih dana ovde ne dođe neko važan i ne počne da gradi, a za sad bi najbolja kombinacija bila sa Kusturicom, mi smo propali... Samo neka Handke dođe, on je ovde dobrodošao, učinićemo sve da mu nađemo plac i da ovde i ostane - zaključuje Bešlić.


Zoran Šaponjić