Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: David 29.08.2002. 10:42:18 SLOBODAN TISMA, PESNIK
Covek koji zivi bez strategije Nas su na neki nacin izmanipulisali veliki autoriteti umetnosti, kakav je bio Mika Antic, pokojni Kujundzic, pa Florika Stefan, Drasko Redzep... Oni su nas osudjivali. Pa cak i neki mladji ljudi koji danas figuriraju u novosadskoj kulturi i knjizevnosti. Sada nema vise nikakve ljutnje, niti ikoga mrzim, ali su to objektivne cinjenice Dragana POPOV Prelazi sa sezdesetih na sedamdesete godine proslog veka u citavom svetu bili su nemirni, bucni i revolucionarni. Pa cak i u vecito mirnom i cutljivom Novom Sadu. Grupa "omladinaca" okupljenih oko Tribine mladih, casopisa "Indeks", "Uj Szimpozium", "Polja", sa konceptualistickim pogledom na svet, u kulturnu klimu grada unosila je novitete. Jedan od njih, Slobodan Tisma, dvadesetdvogodisnji Novosadjanin, putem lirske reci odslikava dozivljaje sveta "novog senzibiliteta". Kao pesnik objavio je tri knjige: 1995. "Marinizmi", 1997. "Vrt kao to" i 2001. "Blues diary", a kao muzicar tokom osamdesetih - tri albuma sa dve grupe "La stradom" (istoimeni album) i "Lunom" ("Nestvarne stvari" i "Helidon"). * Zasto se zapravo bavite pisanjem? - Pre svega, pisanje je moje prvo opredeljenje. Dosta rano sam znao da ce mi umetnost biti zivotni poziv. Mozda je postojala mogucnost da se ozbiljno bavim muzikom. Ona je bila prva mogucnost, posto sam sa njom poceo, ali sam vrlo brzo uvideo da nisam imao uslova da se njome bavim. Zbog mog profila ili karaktera koji je povezan sa fizickim aspektom, sa telom, jednostavno nisam imao gimnasticke sposobnosti koje jedan muzicar mora da ima. Vec u osnovnoj skoli sam poceo da pisem literalne, slobodne sastave kod kuce. Nastavio sam u gimnaziji. Literarura je meni uvek bila najprimereniji medij, s obzirom da sam prilicno nepokretan tj. nisam od akcije. Iz istih razloga ni likovna umetnost nije dolazila u obzir, nego iskljucivo pisana - olovka i hartija. * Vi ste, po recima Vladimira Kopicla, "pesnik poznat i priznat u svetu", iako kako ste rekli "u zvanicnoj domacoj pesnickoj literaturi niste zastupljeni". Sta je sustina vase poezije? Sta je vasa poetika? - U sustini je jako tesko odgovoriti na to pitanje. Obicno se govori da je poezija nesto van zivota. Za prozu se kaze da se bavi zivotom, da je mimezis, a da poezija zalazi u prostor koji nije ovozemaljski, u kojem nema dogadjanja, svega onoga sto je sadrzaj proznog stvaralastva. Za poeziju, liriku pogotovo, moze se reci da je, u nekom smislu, unutrasnji, sakralni, duhovni prostor, koji je meni najvise odgovarao, s obzirom da, kako sam vec rekao, nisam covek od akcije. Zanima me atmosfera, stimung i volim prirodu, muziku. Za liriku su oni veoma bitni. Kada sam u mladosti pocinjao da pisem, lirika je bila zivot, ali i nesto vise od zivota. Ona mu je davala auru, visi sjaj, koji inace zivot nema u svojoj svakodnevnici, u svom profanom nivou. I poezija je zapravo to. U pocetku, kada je covek mlad, taj deo je najbitniji. Kako odrastamo, stvari se komplikuju, postaju slozenije i sticemo iskustvo. Prvi lirski impuls je car zivota koji je vise od samog zivota, a kroz jezicku ekspresiju zapravo dajemo zivotu auru i sjaj koji zivot nema. Preferiram sam dozivljaj. Umetnost je prostor koji je komponovan od bitnih tacaka i momenata, od, na primer samih tacaka stvaranja, jezika, dela i artefakta i konzumenta, onoga koji prima, koji ima naknadnu komunikaciju. Treci momenat mi je uvek bio bitan. Dozivljaj. Generalno, na kraju modernizma i postmodernizma akcenat se pomerio na, ako uzmemo tri momenta, na stvaranje, na dozivljaj i na recepciju. Za pesnika, kada kazem recepijent, to sam ja sam. Jer to su moji likovi, moja tranformacija - od kreatora koji stvara jedan artefakat pa do onoga koji ga posle dozivljava. Publika i odziv javnosti su drugi problemi. Pre svega mislim na sebe, to sam sve ja i ja sam u tom krugu. Jedino sto mi je bitno jeste to naknadno posmatranje. To jeste malo hermeticno. Ja sam inace bio sklon hermetizmu, pogotovu sedemdesetih godina kada sam pisao takozvanu konceptualisticku poeziju. Konceptualna poezija je tesko razumljiva i zahteva tumacenje. Naknadni pogled je povezan sa tumacenjem i otkrivanjem novog. To je produzena kreacija, iako samo delo mora da se zavrsi. Kada zavrsim knjige, ne usudjujem se da ih ponovo citam. BITI I ZIVETI UMETNOST * Vreme pocetka sedamdesetih, vi i grupa istomisljenika, Miroslav Mandic, Vladimir Kopicl, Zelimir Zilnik, Slavko Bogdanovic i ostali, bili ste okupljeni oko Tribine mladih, bili ste disidenti tadasnjeg vremena, bavili ste se umetnoscu na nov nacin za uslove u kojima ste ziveli. Kako je izgledalo to vreme, sada tridesetak godina posle, kako vam izgleda, koje ste poruke slali? Kako su reagovali javnost i politicari? - Bio je prelaz izmedju sezdesetih i sedamdesetih, kada je bio bunt mladih po citavom svetu. Omladinska popoulacija je htela da zivi drugacije, bez obzira da li se radilo o kapitalizmu ili real-socijalizmu, u kojem smo mi ziveli. Postojale su neke stvari koje su razocaravale mlade i oni nisu mogli da se sa njima pomire. Posledice su bili nemiri i pobune. To se zvalo "Novi senzibilitet" koji je utemeljen u filozofiji Herberta Markuzea, ili u knjigama Suzan Zontag. Mi smo bili upuceni na to i hteli smo da zivimo na drugaciji nacin. Ideal su nam bile komune u kojima smo hteli da se organizujemo, tako da zivimo umetnost. Svaki trenutak je bio umetnicki trenutak. To smo ostvarili na Tribini mladih. Imali smo prostor koji je bio nasa kuca u kojem smo radili razne pozorisne predstave, performanse, hepeninge - citav kapacitet Tribine je bio u pogonu. Tada je Judita Salgo vodila Tribinu. Uradili smo "Parket salon", "Levi hol", knjizevne tribine, filmski program. Ja sam vodio knjizevni program, Vlada Kopicl "Parket salon", Miroslav Mandic filmski program, Ceda Drca je vodio "Levi hol", slusala se nova avangardna jazz muzika. Javnost je bila indiferentna, ali su nas i osudjivali. Mi smo bili na neki nacin izmanipulisani i nas problem nisu bili toliko politicari, vec umetnici koji su bili u vezi sa politicarima. Sa njima smo imali nesporazume i okrsaje. Zato sto, pre svega u umetnosti kao i svugde, vlada velika surevnjivost, netrpeljivost i mrznja. Tako da nas jedan dobar broj novosadskih umetnika nije voleo. Nije im se svidjalo to sto radimo. Da bi nas eliminisali u pomoc su pozvali politicare. Mi smo im dali i povod na neki nacin, jer smo radili stvari koje su za ono vreme bile provokativne. Sada ne izgleda tako strasno ali tada su te stvari provocirale jedan prosecan mentalitet, malogradjanski. Konceptualizam je zapravo "cista umetnost" koja ima posredne implikacije u politici, ali neposredno ne bi smelo. Mi, u konceptualnoj umetnosti ne mozemo da tretiramo konkretne politicke teme. Medjutim, imali smo neke ljude koji su se umetnoscu bavili angazovano - tretirali neke politicke pojave i fenomene. Na primer, predmet njihove umetnosti je bio lik Josipa Broza Tita. I oni su to debelo platili, bili su u zatvoru osam, devet meseci sto je za mladog coveka o dvadesetjednu, dve godine velika stvar. IZMANIPULISANI OD AUTORITETA - Nas su na neki nacin izmanipulisali veliki autoriteti umetnosti, kakav je bio Mika Antic, pokojni Kujundzic, pa Florika Stefan, Drasko Redzep. Oni su nas osudjivali. Pa cak i neki mladji ljudi koji danas figuriraju u novosadskoj kulturi i knjizevnosti. Sada nema vise nikakve ljutnje, niti ikoga mrzim, ali su to objektivne cinjenice. Uvek postoji polemos, svi to dobro znamo, jos je Heraklit rekao i iz toga sve nastaje. Mi smo hteli nase ideje da ostvarimo, drugima je to smetalo. I sada je isto tako. Postoji mrznja medju ljudima. Jako je mala razlika izmedju politicara i umetnika. Oni su braca. Ako je neko talentovan odmah je izlozen mrznji, nemoguce ju je izbeci. To je tako, i zbog toga se ne treba nervirati. To je proslo, ali su surevnjivosti ostale i nista se po tom pitanju bitno nije izmenilo. I dan-danas Miroslav Mandic i ja nemamo pristup u neke prostore. Promenile su se stvari u umetnosti. Usli smo u period moderne posle moderne. Stvari su se relativizovale. Kriterijumi su takvi sto ne znaci da je nestalo sukobljavanje, da je nestalo volje za moc. Kazu "nema vise volje za moci", ali to nije tako. Danas imamo, a to nije nikada bilo tako, da lik umetnika ukljucuje lik menadzera. Umetnici su u stvari menadzeri. Promovisu svoju umetnost, vode politiku, prave strategiju kako da se promovisu. Nekada to nije bilo tako. Umetnik je bio, pogotovo u ranom modernizmu - uzmimo primer Van Goga - zrtva, izlozen na milost i nemilost kriticarima, izdavacima. Danas je umetnik postmodernista, za mene, menadzer-umetnik. * Vrlo mladi ste otkrili da se necete baviti muzikom zbog, kako ste rekli "ne gimnastickih sposobnosti". Ipak ste krajem sedamdesetih poceli da se bavite muzikom, bend "La Strada", potom "Luna", koja je po magazinu "Ritam" proglasena za drugi bend osamdesetih. Narednih desetak godina ste se bavili pisanjem tekstova, komponovanjem i sviranjem. Otkuda ipak okretanje ka muzici? - Posle propasti konceptualizma, posle zatvora i razocarenja. Bilo je to posebno vreme rokenrola: pank i "New wave". Pank je imao izrazito artisticke pretenzije. Zato je postojalo veliko podrozenje takozvanih rokera, Bore Djordjevica na primer."New wave" im je izgledao jako fino. U "New wave" sam video veliku mogucnost da se kreativno bavim muzikom, da se bavim umetnoscu - kao sto sam se bavio pisanjem. Da komponujem, pisem tekstove i da to plasiram kao umetnost. To je bila moja ideja. Nasao sam neke ljude, Zorana Bulatovica koji je imao isto umetnicku crtu, izuzetan gitarista i muzicar, sa kojim sam mogao da to ostvarim. "Luna" je nastala iz nasih osecanja za stvari. New vawe je bila glavna stvar u muzici, imala je publicitet. Ja sam 1979. isao na koncert "Strenglersa" u Zagreb, on je za mene bio sok. Posle toga mi je bilo jasno da cu se baviti muzikom. U Novom Sadu se stvorila izuzetna klima. Ponovo se stvorilo ono sto smo na prelazu sa sezdesetih na sedamdesete imali na Tribini mladih. Stvorio se milje, drustvo, ljudi, ja sam doduse bio najstariji ali sam jako dobro komunicirao sa tom decom. Oni su me prihvatili jer su prepoznali slican senzibilitet. I dan danas je ostala ta ljubav sa Kebrom, Biljom. To je nesto neprolazno i nezaboravno. PRIRODA JE SLIKA * Primitivni ljudi su prirodu dozivljavali kao nesto sto se moze umilostiviti ili rasrditi, kao nesto sto moze doneti dobro, ali isto tako i unistiti. Kako vi kao savremen, civilizovan covek dozivljavate prirodu i kako vama izgleda kako je civilizovani deo covecanstva dozivljava? - Priroda je bog za primitivne ljude, a za mene je pre svega slika, ugodjaj. Znaci, pejzaz, cisto lirski. Prirodom sam se bavio dosta u poslednjoj knjizi "Blues diary". Cak sam dobijao primedbe, kao "sta je ovo, neki povratak prirodi?". Takodje, i moja knjiga "Marinizmi" okrenuta je prirodi - slika morske pucine na osnovu koje sam napravio zbirku pesama. Ne moze se shvatati da ja polazim od iskustva. Imam distancu prema prirodi. Zapravo, ja sam moderan covek, proziveo grad i sada sam se okrenuo prirodi, ali na drugaciji nacin. Priroda je pejsaz, ambijent u kojem razvijam lirski ugodjaj. Ja je apstrakujem. Konkretno "Marinizmi", u vizuelnom smislu more je zahvalno, jer ima geometrizam sa kojim mogu da se poigravam. Priroda uopste. Na primer, boje za koje sam zainteresovan u sustastvenom smislu, kao cista apstrakcija, sadrze sliku. Nemam veze ni sa naturalizmom ni sa realizmom. Ne pevam o njoj. Priroda jeste podrucje raznih igara. Sama po sebi priroda moze imati culno zadovoljstvo, ali se ja tim u poeziji ne bavim. U "Blues diary" se bavim razmisljanjem odnosa prirode i tehnologije. Tehnologija je na zapadu globalni proces postvarenja prirode. Sve je izlozeno tehnologiji. I mi smo time zahvaceni, ali u manjoj meri. Zato sto je tehnologija neodvoljiva od prirode. Postoji sustinsko jedinstvo ta dva principa. I Bog kada je stvarao svet je primenio tehnologiju. Prirodni procesi su u sustini tehnoloski. Covek je kasnije razvio masinsku tehnologiju, preradu predmeta, ali je on u stvari prekopirao prirodu. Marks je to prevazisao. On je zapravo govorio o "oslobodjenju od rada" ali je pitanje da li je izvodljivo, da covek izadje iz zacaranog tehnoloskog kruga. Covek je rob tehnologije. U procesu prerade i obrade covek je predmet, on je dodatak masini. Mislim da moze biti i da je izlaz u sakralnoj sveri, u religiji. Ne, religija kao crkva, nego kao osecanje za stvari. Verovanje u to da je svet nesto vise od onoga sto jeste. To je spasenje, covekova nada. Postojanje je neobjasnjivo. Uvek ce ostati misterija, deo koji je neobjasnjiv. Bilo da je privid, bilo da je laz (ali u svakom slucaju nesto postoji). Iz toga cemo otkriti nesto novo. Uvek se prevazilazi, ali kraja tome nema. RAT JE PRIRODNO STANJE MEDIJA * Po vasem misljenju kuda idu mediji u Srbiji? - Pa ja ne znam. To je stvarno tesko reci. Sigurno je bolje nego sto je bilo. Problem sa medijima je jako komplikovan zbog stalne manipulacije, neistine i nemogucnosti da se dodje do toga da znamo o cemu se radi. Mi nemamo egzaktnog uvida u neke stvari nego nam ih mediji kao instrumenti posredovanja predocavaju. Ja mogu da sumnjam u informacije koje dobijam preko medija, i dan danas. Otkud da ja, kao covek koji nije od uticaja, koji ne poznaje bitne ljude koji bi mi mogli dati neposredne informacije, mogu da znam istinu. Uvek mogu da u to sto cujem preko medija sumnjam. Kod mene postoji ipak dobra volja da verujem i po cenu da ispadnem budala. Moramo imati dozu poverenja u medije. Niko danas ne moze ziveti izvan medija. * Koje kulturne dogadjaje i manifestacije sa radoscu posecujete? Mozda bioskopske projekcije ili pozorisne predstave? - Film vise ne pratim. Sedamdesetih sam pratio film, ali to je bilo vreme Bergmana, Bunjuela, Otara, Trifoa. Kada je taj "crni talas" nestao izgubio sam naviku. A sa druge strane video rikordere nisam prihvatio. Pozoriste, isto ne pratim. To je ta moja lirska priroda jer ne volim guzvu. Pozoriste je drustveni dogadjaj. Skupljaju se ljudi da bi videli predstavu, da bi se videli, to je jedan ritual. Volim dramsku literaturu da citam. Jedan od pisaca koje obozavam je August Riberg. Uzivam da citam dramske tekstove. Nema uzbudljivijeg dogadjaja nego na primer "Na putu za Damask" od razgovora izmedju dame i neznanca. Malo sta moze da se poredi sa time. Volim Beketa. Samim citanjem mogu vise da izmastam. Koncerti su dogadjaji prvog reda ali vise na njih ne idem. Medjutim, ja sam zreo da idem u prirodu i da se posvetim vecnim temama, debelim knjigama, da ih ponovo procitam. Postoji velika umetnost, kojom necu da negiram novu umetnost jer ja ni ne mogu vise da ucestvujem u tehnu, internetu i elektronskoj knjizevnosti. Prestar sam za to. Ja treba da citam "velike" knjige iz moderne umetnosti i klasike, koje su neiscrpne. Svi ljudi moraju da citaju Dostojevskog, anticke tragedije ili od novijih, Beketa, Dzojsa. Svako ko to ne procita propustice jako mnogo. * Kaze se da je "moto u knjizevnost sazeta misao koja nagovestava smisao dela". Takodje se kaze da je "covek delo prirode". Koji je vas moto? - Imati zivotni moto znaci biti u ideoloskom smislu potpuno opredeljen. Ja sam covek koji zivi bez strategije. Nikada nisam pravio planove. Moj zivotni moto je "Biti pristojan i sklanjati se u svakoj prilici drugima ispred puta". http://www.bulevar.co.yu/092/tisma092.htm *** Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: sneki 30.08.2002. 03:03:53 ma sta je sa aleksandrom tismom?
koliko to tismi ima? kako se kaze, da se rimuje : kao tisma kao tma? Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: sneki 30.08.2002. 03:21:45 jao tek sam sada procitala ove baljezgarije.
koje su to revolucionarne ideje, koje 'veliki autoriteti umetnosti' nisu prepoznali kod njega? i miroslava mandica? ko je uopste miroslav mandic? a ko je pa uopste i slobodan tisma? zna li neko za njih? sta kaze, danasnji umetnik, 'postmodernista'/kako to u jugoslaviji snazno i magicno i nerazumljivo zvuci kada se kaze, je i menadzer i umetnik. mozda u jugoslaviji, a ako promovisanje u vidu intervjua na tv i novinama i radiju i na kulturnim kruzoocima smatra menadzerstvom, onda nema pojma ni o tome... ko je bre ovaj tisma, davide? on je i muzicar? i pesnik, vidim? pise o prirodi? newage syndrom? uz kristale, visak i feng shui. a boga mi i uz pomoc svevisnjeg, boga... pogledaj samo intelektualca, sa bergmanom i bunjelom je film prestao da postoji, a jadnik u zurbi zaboravio tarkovskog... ZORGE, REAGUJ!!!! a pozoriste ne prati jer mu zbog 'lirske prirode' smeta guzva. ma jde bre, davide...jel si ti ovo procitao pre nego li si postirao?. a od literature voli beketa i riberga... na koncerte ne ide, ali kontemplira i meditira po zelenim pasnjacima. inace, on je 'prestar' za hypertext, elektronsku knjizevnost, nova dostignuca????A SVE KA TOME IDE!!!! i onda se cudi sto nije u mainstream-u, sto nije u epicentru nego na marginama... NE MOGU DA VERUJEM! ovo je divno : 'Ja sam covek koji zivi bez strategije. Nikada nisam pravio planove. Moj zivotni moto je "Biti pristojan i sklanjati se u svakoj prilici drugima ispred puta". ' aman ,davide... Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: zabic 30.08.2002. 03:34:05 Sneki, lagano se oteraj...
Nemo Slobu da mi dirate. Pametan covek, prijatan sagovornik, moj omiljeni pesnik danas (odmah posle Snezane Zabic). Samo da ispravim autorku teksta, knjiga "Blues Diary" se zapravo zove "Blue Diary" (bez s) i Luna je napravila samo jedan album - Nestvarne stvari, a Helidon nije album nego kuca za koju su Nestvare stvari izasle. Ovi koji tako glasno reagiraju i kazu da ne znaju ko je S.T. - slobodno nega zabiju glave duboko pod pesak. Tismin moto mozda i nije nesto sto je svima prihvatljivo, al' bez njega ne bi bilo ni njegove sjajne pozije. Daj, Amans, molim te prekini sutnju i stani u odbranu svog grada ;) Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: sneki 30.08.2002. 03:40:35 zabicu, 'gde da se lagano oteram'?
nisam shvatila tackice. ja shvatam tvoj lokalpatriotizam, pretpostavljam da je snezana , pesnikinja, tvoja rodjena sestra, zar ne? ali u umetnosti nema nepotizma , empatije i simpatije za lose umetnike. ne svidjaju mi se umetnici kojima je uvek neko drugi kriv zbon neuspeha, za koje drugi nemaju razumevanja i ne prepoznaju njihove kvalitete. narocito ne ako umetnik upotrebi izraz : ljubomorni su na mene???? o slobodanu tismi prvi put cujem i komentarisem ga na OSNOVU INTERVJUA, mada sam u prvom trenutku pomislila da je to aleksandar tisma, pa sam se zbunila, sta se desilo sa aleksandrom pa ovako prica. o tvojoj sestri i njenoj poeziji ne znam nista, a ne secam se da sam njenu knjigu videla u nekoj od knjizara, sigurno bih je prepoznala po prezimenu zabic, a narocito zbog imena, snezana. Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: zabic 30.08.2002. 06:46:57 ma tamn'te se nisam ja iz novog sada...
a ni poezija nije takmicenje. tvoj je gubitak sto si izgleda bila negde odsutna proslih 10/20 godina pa ti je ime Slobodana Tisme promaklo. U ostalom, Aleksandar Tisma koliko ja znam voli njegovu poeziju (a kako ne bi?) a i nastupali su zajedno na nekim vecerima (3 Tisme - Aleksandar, Andrej i Slobodan - no relation). A bas si mi smesna... kad izgovaras reci kao neuspjeh, losi umjetnici.. pa onda ovo sto mu zanimas da je bio tamburas... Tisma je bio i ostao pesnik, ali je u jednom momentu pozelio da bude i rock star. nije postao rock star ali je napravio jednu od najcjenjenijih (ako ne najboljih) ploca u yugi. hehe, secam se kad je jednom prilikom rekao kako ga je njegov profesor knjizevnosti sreo sa elektricnom giratom na ledjima, i pitao ga sta mu je to - a onda je Sloba smuseno pokusao sakriti gitaru i rekao je "ma nista"... di si nasla to da je rekao da su ti ljudi bili ljubomorni na njega. ja to nisam procitao. Sto se tice mojih omiljenih pesinka - upravo tako sam napisao - moji omiljeni pesnici - a ne najveci sprski pesnici danas ili sta god - mada ni to nije daleko od istine za Slobodana - no to cu nekom drugom prepustiti. Inace, Sneza je objavila jednu knjigu dosad, ali u malom tirazu. Da citas ProFeminu, Zarez ili Rec znala bi i za Tismu i za Snezu. Kako David zna?!?! Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: sneki 30.08.2002. 20:22:42 zabicu,
sigurna sam da je slobodan okey covek, meni i dalje, nazalost, smeta njegova 'lirska razbarusenost'. pored navedenih, koje sam vec izlozila, zasmetalo mi je i : 'nisam postao muzicar jer nisam posedovao GIMNASTICKE SPOSOBNOSTI'????!!!! pitam se samo, gledao li je on 'ox'-a, iz 'the who', slucajno? covek se za zivota nije pomerio na bini... ili je mislio na nesto sasvim drugo. ja sam upotrebila izraz 'ljubomora', a slobodan ' ljudi mrze one koji su uspesni/ili talentovani/'...mrznja je jaci oblik ljubomore, neka vrsta synonima. i da, ne citam te novine koje si mi nabrojao. ali tu je david, zaduzen za copy-paste ,koji je uspesno zamenio zorgea koji to inace odlicno radi. mozda on postira neku snezinu pesmu. mislim zorge ili david. a mozes i ti. Naslov: Sneki u senci Poruka od: Trifko 30.08.2002. 23:11:48 Pune
Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: sneki 30.08.2002. 23:27:00 trifko, pretpostavljam da je ovo ili slobodanova ili snezanina pesma?
cija je? i usput, objasni mi je ako mozes, ja nisam 'uhvatila' sustinu. p.s. sta znaci 'sneki u senci'? Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: zabic 30.08.2002. 23:33:57 pa koje novine onda citas, sneki? od ovih nasih milsim...
hehe, da si ga vidila znala bi kakve su njegove gimnasticke sposobnosti. mislim da u zivotu nisam vidio smuseniju osobu! osim toga, on je to prevazisao i ipak postao rocker, barem na kratko. ima toga jos u njemu. na knjizevnoj veceri njegove zene Jasne Manjulov ona ga je nagovorila da ponese svoju gitaru i odsvira nenajavljeno 2 stvari iz La Stradinog repertoara. Bilo je divno. onda, kad su svi otisli, moja sestra, neki nasi prijatelji i ja smo uzeli tu istu gitaru i u cosku odsvirali Okean - onako u cosku te kafanice. sloba je prisao i zahvalio se na toj izvedbi i onda smo ga zamolili da odvsira jos neku stvar i dobili smo 2 extra stvari iz istog perioda. hehe Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: Trifko 04.09.2002. 03:08:18 Ovih mojih nekoliko redaka, ako zavrede pa
Naslov: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju Poruka od: mercedes 04.09.2002. 04:52:15 Citat: "Trifko" Drugim re |