http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/R06112702.shtmlUžičani nekada davali nadimke soliterima, a sada krste baruštine po gradu
Grad na (Milutina) Mrkonjića bari
Ostaci zgrade pošte koju su srušili Amerikanci očišćeni su u velikom graditeljskom naletu, odmah posle bombardovanja, ali je na mestu pošte - ostala velika rupa
Nekada su Užičani nadevali imena soliterima i drugim zgradurinama koje su u vremenu prosperiteta nicale na sve strane po gradu, danas " nadevaju imena barama!?! Možda je i ova rečenica sasvim dovoljna da objasni put kojim je Užice prošlo od vremena posleratne (misli se na Drugi svetski rat) obnove i izgradnje, preko vremena opšteg napretka iz šezdesetih i sedamdesetih, do poslednjih godina, kada grad na Đetinji polako, ali sigurno postaje srbijanska provincija.
Za poslednjih nekoliko godina, Užice je ostalo bez sedišta EPS, bez sedišta "Telekoma", a iz nadležnosti užičkog SUP-a izuzete su opštine Priboj, Prijepolje i Nova Varoš. Kada hoće da posete ili barem vide moderni megamarket, Užičani moraju do Čačka ili Beograda... I autoput će, kako sada stoje stvari, za četiri ili pet godina stići do Požege. Kakve su sreće, ali i političke potpore u Beogradu, koliko su njihovi kadrovi u prestonici trenutno jaki, Užičani će verovatno i bez autoputa ostati.
Zato je i detalj o barama i soliterima sasvim slikovit da objasni stanje sa ove strane Zapadne Morave. Istina, gradi se i sada u Užicu. Grabi se svaki plac u užoj gradskoj zoni, ali, ni izbliza nema one nekadašnje ekspanzije kada su u gradu nicali soliteri, a lokalni šereti im davali imena. Tada su Užičani bili bez adresa, nego znalo se " neko stanuje na trećem spratu "Šarulje", drugi ne petom "Lepe Brene", treći u potkrovlju "Teleta" ili pored "Sivonje", u "Palestini"... Lepa, erska, šeretska tradicija, davanja imena lokacijama ili zgradama poslednjih godina održala se samo zahvaljujući - Mrkonjića bari. Ali, u ovom slučaju ne radi se o nekom graditeljskom poduhvatu, nego o baruštni u centru grada koja je nastala posle NATO bombardovanja 1999. godine. Ostaci zgrade pošte koju su srušili Amerikanci očišćeni su u velikom graditeljskom naletu, odmah posle bombardovanja, ali je na mestu pošte - ostala velika rupa. Tih dana u gradu je bio i čuveni graditelj Milutin Mrkonjić sa vrhom SPS-a koji je obećao da će na mestu na kome je bila pošta nići drugi, veći, lepši objekat, ali, to obećanje nije ni do dan-danas ispunjeno. Kako je rupa u međuvremenu popunjena vodom od kiša i snegova, Užičanima nije ostalo ništa drugo nego da baruštini punoj žaba, komaraca i ostalih insekata i vodozemaca daju ime kakvo je i zaslužila - Mrkonjića bara.
Pre nekoliko dana mašine su konačno ušle u Mrkonjića baru, najavljuje se da će već dogodine na tom mestu krenuti izgradnja modernog objekta, koji će Užičani po Mrkonjića bari verovatno nazvati " Mrkonjića " pa dalje šta bude " soliter, pošta, možda čak i crkva pošto je u međuvremenu propala ideja ministra Velje Ilića da se crkva gradi na sred užičkog glavnog gradskog trga, na mestu gde je nekada bio spomenik drugu Titu.
Samo što će izlazak iz bare, u kojoj je Užice trenutno, ići mnogo teže i trajati osetno duže od izgradnje i obnove - Mrkonjića bare.
Zoran Šaponjić