eFLIT - strip-zine

IZBORI: NAJFORUMAŠ I NAJFORUMAŠICA GODINE
AKCIJA: SVI UŽIČANI NA JEDNOM MESTU! Za užičke nekomercijalne organizacije i ustanove besplatno...

[e-m0ti0n]

Taken,

Pa ti citas samo i jedino argumente koje sama na neki nedokuciv nacin smislis. Ostalo ne kapiras, najcesce.

Ako se tebi dopada MatrixWayOfLife koji tamo u USofA uglavnom zivite i izivljavate, kako ja onda slepcima da opisujem boje? A? A?

Pogledaj samo USA pornice. Covece, pa vrhunac seksualnih mastarija im se svodi na pretovar nekih nesrecnih domacica, pored bazena, na bilijarskom stolu i slicno. Ne postoji nesto sto bar u tragovima sadrzi artificijelniji domet od onog kako babuni kapiraju koitus.

A pogledaj evropsku produkciju. Kostimografija, scenografija, fotografija, rezija. Vide se vekovi kultivisanja masovnog ukusa, sofisticirane egzibicije u najraznolikijim mogucim situacijama. Do savrsenstva stilizovana i osmisljena dekadencija.

Uostalom, i sam HMiller kaze da je americki nacin poimanja seksa, odnosa muskarac-zena komican. U odnosu na ovdasnji, evropski dapache. Pariz tridesetih je bio ono sto ce USofA samo neverovatnim spletom okolnosti doziveti za cetrdeset i osam milenijuma.

Amerika je dve kuce i prljava benzinska pumpa u Arizoni, Pamela Anderson [poreklom iz Kanade, doduse], Tommy Lee, Elvis u Las Vegasu, cheerleadersice i penzosi na fckn Floridi.

Samo iz toga mozes da vidis na kom stepenu funkcionise taj way of life. Cheerleadersice san svakog musavog, bubuljicavog adolescenta. Sve servirano, upakovano. Ne koristiti mozak [jedinu aspirin magistralu] bez preke potrebe.

I sad' ti ovde plasiras plasticno cvece kao nesto mnogo bitno. Tragedija, j**ote.

Ribe plastikaneri. Personality izrazen samo kroz silikone, mozak kao Aspirin, postoji samo jedna brazda, a i ona je jednosmerna. j**ena Pamela Anderson je ikona.

Ma kakav Matrix, kao da je celu USofA i wayOfFcknLife rezirao John Waters u svojim najgrozomornijim kosmarima.

Da nije bilo suludog oca Gordona Ganoa ne bi bilo ni Violent Femmsa, a to verovatno predstavlja i najveci domet kritike USofA iz sopstvenih redova. A znas kakve su to kritike, koje forme, koje sustine.

Fake, Taken. Zesci fake na svakom koraku.


P.S. Jel' moze SF, NYC i W-DC umesto Miamia? Moze tri meseca umesto dve nedelje Mike Oklopa? Ako me to kandiduje, onda okay.

PiPiS. izvinjavam se na mestimicno neprimerenom recniku, al' ponela me e-mocija.

[David]

Ej, dodji u Swe i vidjeces 'sjevernoevropski Miami', u malom pakovanju, naravno... Od trendova ovih-onih, do (sto je najzalosnije) opste komercijalizacije i 'money-hunger'-a...

Globalizacija, maj frend, ali na krivi nacin srasla...

[sneki]

pa ajde sada da te posle ovoga uzmem ozbiljno?
kako?
a?

za porno filmove si apsolutno u pravu, nema neartikulisanog stenjanja , nema maljavih muskaraca sa najmanje dva nedostajuca prednja zuba, nema sirovog , zivotinjskog seksa gde je zena uvek, uvek u podredjenom polozaju, samo sto partner ne pocne da je samara, toga nema u americkim ,umetnickim porno filmovima.
ima uzbudljive muzike, ima sto ti kazes prelepih interior and exterior scena, skoro do savrsenstva gradjenih plavusa i mulato riba i hunk-ova sa fenomenalnim 6 packs na stomaku, tricepsima i bicepsima i deltoidsima...toga ima u americkim tzv.porno filmovima i victoria secret rublje u svim mogucim bojama i dezenima...o ostalim intimnim feautures necu ovde, javno...znam samo da se amerikanci zgroze kada vide nedepilirane evropljanke, ali zgroze.

pariz 30-tih moj e-mo je bio THE pariz 30-tih znas zasto???
ne znas.
bio je zahvaljujuci amerikancima, ne parizanima, koji su upravo dali pecat kako umetnicki tako i 'dekadentni'... sarm izgubljene generacije...samo neki, notorious, za tebe : hemingway, fitzgerald...


fucking florida je fascinantna bas zbog tog cudnog spoja, simbioze mladih i starih.
za tvoju info, vidim pojma nemas, floridu matorci izaberu kao poslednju destinaciju, kao raj za umiranje, znas ono, eh da mi je ostrvo na moru sa palmama a papagaji cvrkucu...e to.
i studenti, razulareni studenti kojima je florida, osim studiranja i destinacija za poznati spring i summer break.

za tvoju informaciju, tambien, u SoBe, samo SoBe, bez miami-ja i north miamia ima vise model agencija na kvadratnom metru nego u citavom new york-u!!!!


shvatas li ti to?

onda mozes da zamislis na sta lici 'korzo' na ocean drive-u?
ne mozes!
ili kilometarske plaze na SoBe???
ne mozes, ni to.
prepuno aspiring wanbee models i muskih i zenskih, ne aspiring glumicica, rezisera, skriptomana kao u l.a, nego manekenki...a biti maneken u americi, izvini, zahteva odredjene estetske kriterijume...

o art decco-u ti necu pricati.
i o ostalim stvarima, ne bi razumeo.

zato predlazem turu, istocna obala od nyc pa sve do miami-a...
pa onda cajun-creole mesavina st.louisa, new orleansa...pa zapadna obala...od las vegasa i reno-a do l.a...new mexico ne spominjem.
a gde je unutrasnjost amerike?
 trebaju ti dva zivota da je samo obidjes i jos jedan i po da sve to shvatis, utiske sredis i zahvalis se bogu.

posle toga ti mrtva i memljiva, klaustofobicna evropa deluje bezivotno i fosilno.


veruj mi na rec za sada, kada sve ovo vidis sto sam ti nabrojala, promenices misljenje.

kad smo kod porno filmova, pamele i simpaticnog tommy lee-ja, da li si gledao njihov film na brodu?

[e-m0ti0n]

Ma da, sve sto se u Evropi lose pojavi, stranog je porekla. Al' je problem sto se to ovde prodaje kao prvoklasna roba.

Dobro, malo njamke dramoserski, al' zarad dinamicnijeg efekta. DHTMLa, npr. Dok ne primenim Flash.

[e-m0ti0n]

Taken,

Aj' priznaj da zivis da bi me sekirala.

Mislim, ne mozes pretpostaviti Traci Lords Moani Pozzi. Shvatas li ti to??? Nemoguce. Nikako.

Vidim da veze nemas sa americkom porno industrijom. Il' veze nemas sa evropskom. Whatever, efekat je isti.

Cinjenica je da je sve plastificirano, a to si i sama potvrdila. Mnogo je uzbudljivija Gwyneth Paltrow od, recimo, Pamele. Ali nama Evropljanima. Uostalom, i sam LCohen koga volis kaze da u svemu postoji pukotina. Jer, kako ce drugacije svetlo uci? Savrsenstvo i insistiranje na savrsenstvu jeste odraz, najblaze receno, decijeg poimanja zivota. A na drugu loptu, savrsen metod za ispiranje mozga, vesa, cega vec...

A to za penzose, jasno je. K'o slonovi.

Da, agencije modela. Vidis, to je glavni problem. Sarage, zivi lesevi, to je taj bedni trend i ovde. Devojke treba da lice na muskarce, mrsave, bolesljive, izgladnele. p***rsi lobi, darling, kako to do sada nisi shvatila???

I da, mogu da zamislim na sta lici 'strafta'. Al' stam to vec gledao u dokumentarcima o Ausvicu, Mathauzenu, Dahauu, Bergen-Belsenu. I nije inspirativno ni najmanje.

I kazes 'estetski kriterijumi'. Antagonisticki su nam suprostavljeni ti kriterijumi da bi uopste o njima mogli da pricamo.

Okay, kapiram ja da ti nemas gde pa se trudis da sebe ubedis ovim pisanjem meni u sve to sto tvrdis. Evo, reci cu ti da ti sve verujem, da sam totalno, onako na nevidjeno, impresioniran.

Inace, da. Odgledah taj nesrecni film Pamele i Tommya. Majonez, bre. Nista.

Inace, jedan galerista iz NYCa kaze da jedino u USofA vredi NYC i LA. Sve ostalo je selo. Al' sta on zna, bedni galerista. I kaze da samo u X Files rade cell phones u wookoyebinama. U Matrixu ne. A sada cu, u svetlu neoborivih cinjenica koje si iznela, moci da mu kazem da pojma nema. Onako, odokativno.

Znam ja, znam da u tebi lezi jedna predivna zena, sofisticirana, odmerena, nezna. Znam da ces umeti da vidis, al' treba samo neko da ti pokaze, objasni, rasclani. Da te nauci sta su prave vrednosti, a sta Matrix. A onda.... Onda ces me voleti.

[David]

pariz 30-tih moj e-mo je bio THE pariz 30-tih znas zasto???
ne znas.
bio je zahvaljujuci amerikancima, ne parizanima, koji su upravo dali pecat kako umetnicki tako i 'dekadentni'... sarm izgubljene generacije...samo neki, notorious, za tebe : hemingway, fitzgerald...

Samo da se ubacim u raspravu sa jednom opaskom:

tesko da su Hemingway ili F.S.Fitzgerald dali tad Parizu osnovni pecat - mozda iz percepcije tadasnje (a i sadasnje, ne manje narcisoidne) USA, iz cijeg su kulturnog limba i otisli da potaknuti atmosferom Pariza dalje stvaraju (nadrealizam, Joyce je tamo, uoctalom cijela svjetska int. emigracija).

[sneki]

ja te volim i bez otvaranja ociju, onako, kao u eyes wide shut.

[e-m0ti0n]

pariz 30-tih moj e-mo je bio THE pariz 30-tih znas zasto???
ne znas.
bio je zahvaljujuci amerikancima, ne parizanima, koji su upravo dali pecat kako umetnicki tako i 'dekadentni'... sarm izgubljene generacije...samo neki, notorious, za tebe : hemingway, fitzgerald...

Samo da se ubacim u raspravu sa jednom opaskom:

tesko da su Hemingway ili F.S.Fitzgerald dali tad Parizu osnovni pecat - mozda iz percepcije tadasnje (a i sadasnje, ne manje narcisoidne) USA, iz cijeg su kulturnog limba i otisli da potaknuti atmosferom Pariza dalje stvaraju (nadrealizam, Joyce je tamo, uoctalom cijela svjetska int. emigracija).

Ma ne, oni su bili Parizani, a parizani su bili statisti. Preci pola sveta e da bi se Evropa naucila dekadenciji koje u Americi nema. Dodje mi da uzmem mach i presecem....

[e-m0ti0n]

ja te volim i bez otvaranja ociju, onako, kao u eyes wide shut.

Bices moja Nikol. Al' ne JustKiddin'man

[sneki]

da li ste vi bezbrizni easy-going momci culi za izraz 'roaring 20's'?????????+ depression era 20's?

al capone i all that jazz, chicago, nije samo godfather referenca?

e to se zove dekadencija.
za obaveznu lektiru g.gatsby od fitzg-a pa da vidite sta je dekadencija, moralno posrnuce, sjaj i beda, american dream ...



ono u parizu je umetnost, daleko od dekadencije, ono u berlinu je nametnuta dekadencija, ono u americi je prava stvar.
kvintesencijalna, stvarna.

[e-m0ti0n]

da li ste vi bezbrizni easy-going momci culi za izraz 'roaring 20's'?????????+ depression era 20's?

al capone i all that jazz, chicago, nije samo godfather referenca?

Kao kroz maglu se secam kako smo se zezali. Znas, davno je bilo.

ono u parizu je umetnost, daleko od dekadencije, ono u berlinu je nametnuta dekadencija, ono u americi je prava stvar.
kvintesencijalna, stvarna.

Taken,

Mislilo se na dekadenciju i telesno-raspusno-nasladnom smislu. All that jazz, darlin'...

[SANdMAN]

obozavam gvinet u svakom filmu. cak i u seven. devojka koju obozavam ista je gvinet, ista mila i nezna pojava ali je ona kao ti... taken. glupost koju sam sebi morao da dozvolim jer sam bio in army i koja me ceka da se ispravi, ako bude mogla, kad izadjem...


ko kaze da mi se watchman nije dopao? nemoj sad i ti primati stvari jednodimeniziono. ako nesto kritikujes ne znaci da ti se ne dopada u celini... poseti http://go.to/psihologija ... ne, ono nije samo nicheov citat, ono je citat za karakter Roshaka... watchman je jak u celini, sve one paralele izmedju superheroja proslosti i sadasnjosti, nacin na koji moore slika likove kroz one uvode ispred. jesi li posetila anotacije? imam dojam da ne gotivis te stvari tipa readers companion...

[sneki]

nije ti pametno da se sa 'taken - ima' petljas.
one obicno nose, donose u amanet history and emotional baggage.

jedan herr, secas ga se? on je jednom napisao mali hvalospev o taken-ima, sa posebnim osvrtom na pojz. u njegovom maniru.
sarmantno-nerazumljivom.

ne stizem da ti se zahvalim za onaj fenomenalan sajt ,  companion za 'watchmen'-a.
 sada ga citam tako sto otvorim prvo svaki chapter, inace sam se izmaltretirala trazeci skrivene poruke i tamo gde ih uopste nema, i citam i mnogo je jednostavnije.

ali sam zato kupila, jos onda,  tha sandman companion, da sve imam pod kontrolom.

[SANdMAN]

ma ne 'taken' kao udata, vec 'taken' kao trenutno u vezi... otkad je poznajem ona je uvek u vezi. zar nisu sve lepe devojke? mislim da je i emotional baggage neko opste pravilo, ali to su stvari koje se prevazilaze...

hvalospev o takenima? ajde, izbaci ga ako imas...

ja trenutno pratim messageboard na gejmenovom sajtu u vezi american gods i nerviram se malo... nerviram se malo, jer nisam imao strpljenja da se unosim opise stotine bogova koje je gejman ubacio na kraju, iako se videlo da insistira na njima. ispalo je da su mi mnogi endlessi promakli, death, despaire, delirium... ima stvari i koje su mi glupave skroz. naprimer, gejmen nikad ne kaze kako se zaista zove glavni junak, to je riddle, stalno ga naziva shadow, izgleda zato sto je poklonio bogovima svoje ime pri kraju knjige, kao deo nekog triala... a zove se, gejmen sad potvrdjuje, Baldur Moon... Baldur kao sin Odina, koji se borio sa Lokijem i pobedio a Moon mora da provalis iz imena njegove zene, znajuci da joj to nije njeno devojacko jer joj se pominje majka po imenu. bas do jaja riddle....

[sneki]

pa o tome ti i pricam

zato me je gaimen odusevio a sada i moore, isti koncept, juxtapositions, overlappings, divota jedna.

samo da istrazujes i kopas po informacijama, a volim da sam 100% angazovana dok citam nesto, interactive, kompletan odnos pisac-citaoc , to je lepota postmodernizma, jer te angazuje mentalno a zahteva od tebe jedno vise od bazicnog obrazovanja da bi mogao da pratis desavanje i u sadasnjosti i u proslosti.

tako je i sa knjizevnoscu, ne samo sa stripovima, mada su ove graphic novels knjige sa crtezima, ja ih vise i ne razlikujem od klasicnih novels.

fascinantno.
mogu da zamislim tek ti, sa tolikim informacijama i znanjem, kako sve to pratis i uzivas.

svaki detalj, svaki detalj i kod sandman-a i kod watchmena je brizljivo do u tancina i perfekcije izdizajniran, zaista za apsolutno uzivanje. pa znas i sam, od pop culture i the beatles-a pa sve do mythologije, istoruije, legendi, anticke grceke...ma jedno nestvarno putovanje kroz san i javu i vekove.

[sneki]

p.s.

taken je taken, udata ili ne, to nema veze.
ja nista ne cuvam sa diskusija nazalost, ali otprilike tako je i napisao, sve lepe i ineteresantne zene su taken, ne 'udate' /iako su udate/.


ma znas herr-a, on je izuzetan lik.

[SANdMAN]

...postoji ustari ceo jedan sloj u american gods, onaj mitoloski, koji gejmen ne isprica ali se cita izmedju redova. finalni sukob mladih i drevnih bogova ustvari je ragnarok iz skandinaviske mitologije a veliki bogovi (odin, loki) ginu kod gejmena upravo kao sto je tamo predskazano... a gejmen to u romanu prikazuje gotovo kao malu, privatnu stvar izmedju likova, nikako ne sudbinski i mitoloski...



ma bio je jedan kratak trenutak kada se videlo da nije ravnodusna uopste i da je htela da bude taken and overpowered by me i pasivno ocekivala moju inicijativu, sve krajnje suptilno i nedoreceno. a dobila je nista, cak ni mali nagovestaj jer sam vec tada video da to moze biti jako ozbiljno za mene, da se vrlo dobro slazemo i imamo dosta zajednickih interesovanja a ja sam ranije stalno bezao od takvih. jednostavno nisam mogao da vodim jednu takvu stvar jednom nogom u vojsci, a da kazem 'pa nista, makar seks' bilo bi too typical for me... ne znam dal me kapiras. i posle smo izlazili ali se sasvim povukla i zatvorila prema meni i tu sam vec znao da ima nekog novog, nije ni morala da mi kaze... ona je vrlo pametna devojka, puna razumevanja i ocekujem da, ako uopste bude neke slicne prilike, ako ovaj nije totalno fatalan za nju da mi oprosti moju slabosti i da novu, pravu sansu... ako ne boze moj...

[SANdMAN]

secam se herr-a... zar nije imao i neki drugi nick?...

[sneki]

jedan prijatelj mi je poklonio ovu pesmu, mozda bi ona mogla da ti da odgovore za neka tvoja pitanja:


SLUCAJNI SUSRETI

                  Halleyev komet pojavio se 1910.
                  (A ja sam se rodio godinu dana potom):
                  njegov period traje sedamdeset i sest godina i
sedam dana

                  pojavit ce se, dakle, ponovo 1986.

                  Procitah to i srce mi se rastuzi.
                  Sva je prilika da nikada
         necu vidjeti tu zvijezdu.
                  Vjerovatno je tako i s ljudskim susretima.

                  Rijetko se susrecu srodne duse,
                  jos rjedje naci ces pravu ljubav.
                  Znam da ce se moj istinski prijatelj pojaviti
                  tek poslije moje smrti
                  i da je moja draga umrla
         jos prije nego sto sam se rodio.


                  Kacumi Tanaka (Japan)



najlepsi je i njegov komentar:

'Posle ovakve pesme treba cutati bar jedan sat. Sve ostalo je
svetogrdje...'

[SANdMAN]

...

[sneki]

ha, ha...i tvoj je komentar odlican.

herr je uvek bio herr.
ne znam, mozda se pre toga pojavljivao kao neko drugi, meni se predstavio kao herr.
on isto voli strip, mozda je bio aktivan kod tebe pre mene, ne znam.
mozda.

[sneki]

i jos nesto, ako te vec nije uhvatila 'putna groznica'...znas li ti da ja do pre nekoliko dana nisam ni znala poreklo imena sandman, mislila sam da ga je n.g. izmislio.

kad ono.../ti verovatno znas, ali se ne secam da si mi to rekao?/

i opet se vracam na njih dvojicu, engleza, jedan, moore ,insistira na demistifikaciji super heroja, sto mi se dopalo izuzetno, dok gaimen insistira na superpower.

shvatas kako njihovi mozgovi rade?
shvatas tu slozenu kombinatoriku jednog obicnog , ustvari neobicnog toka svesti kod obojice.
mislim da sam negde procitala da su nesto i radili zajedno?

a vidim da si moj izbor sa eisnerom ladno ignorisao, a on je genije.
on je genije, moras da procitas 'a contract with god', iste jacine kao maus koji nisi citao?

poslacu ti kada se vratis 'the playboy', chester brown, ja mislim da ces se zaljubiti u glavnog junaka.
ne znam zasto me sve podsetilo na 'malog princa' iako nema veze sa malim princem, ali ja sam nasla neku vezu.
tako slatka autobiografija odrastanja.

[SANdMAN]

pricao sam ti... pa to je deo mitologije, legenda o coveku koji sipa deci magicni prasak u oci da zaspu, pa se ona ujutro probude sva krmeljiva...

da, ali ne toliko na demistifikaciji koliko na humanizaciji superheroja, oni su tek kod moorea istinski oziveli kad su dobili svoje strahove, mane, slabosti. mracne strane heroja. onda su od milera svi heroji pocinjali da dobijaju svoju mracnu stranu i padali, betmen, dardevil, supermen. cak i spajdermen. u watchmenu je krakteristicno da su svi superheroji zapravo obicni ljudi, sem dr.menhetna koji ima superpower i koji je zapravo i kljucni lik oko koga prica tece. gejmen ne insistira toliko na superpowers, naprotiv, on je samo te superpowers dobio kao deo nasledja DC, svi superheroji tamo su takvi i on je morao da ih koristi da bi uklopio sandmana u univerzum dc-ja. takva su pravila. ali on to radi samo u prve dve knjige, posle ih nema toliko. superheroji koje je kreirao sam gejman, the endlessi imaju vrlo malo supermoci, sve one samo izviru iz prirode tih bica. kakva je superpowers sudbine ili smrti? ne vidim bas, vise su robovi svoje duznosti. mladji endlessi naprotiv vise koriste svoju moc, uzivajuci u njoj, oni se prepustaju strasti, pozudi, ocajanju ili delirijumu. pozuda zavodi, delirijum moze da natera ljude da polude, ocajanje, da je malignije, verovatno da natera ljude preko ruba. a sendmen, on je klasicna postavka mita, sa onom svojom vrecicom. gde su te superpowers pojz?


obozavao sam ajznera kao mladji ali u spiritu, ovo ostalo nisam citao. volim njegove table, odnos crnog/belog, taj crni talas americkog filma, fammes fatale...

[sneki]

ma ne...ne bih te ja tek tako pitala.

da li ti znaci wesley dodds nesto?

evo ga objasnjenje:

HISTORY


    Wesley Dodds was born in 1913, the son of wealthy industrialist Edward Dodds and his young wife Marina. Young Wesley was a bookish lad, somewhat fearful of his stern father. When Wesley's mother died in late 1917 Wesley was sent to a number of boarding schools before he and his brother Gerald joined their father in Europe after the end of the First World War. After a fight, Gerald left the family to find his own way.

    Heeding the advice of a fortuneteller, Edward sent young Wes to live abroad, mostly with people heading up his father's various business interests, mostly in the Far East. There, Wesley soaked up the Oriental wisdom and lifestyle, learning to speak several languages, and honing his body with martial arts and Yoga. Concluding his schooling in America, Wes Dodds graduated Magnum Cum Laude from Princeton with degrees in Business and Chemistry. Briefly returning to the Far East, he began to suffer from dreams that drove him nearly insane until he began acting on them when he came to live in the US again, after the death of his father. In these weird and horrid nightmares that, unbeknownst to him were caused by the Lord of Dreams known as Morpheus, who was at that time imprisoned by Roderick Burgess, he saw visions of Morpheus and of criminals and grave injustice.

    Inspired by the man in the strange helmet that he had seen in his dreams Wesley bought a number of gas masks and used part of his fortune to develop a special sedative green gas that was both a "truth serum" and a narcoleptic agent, and the delivery system in the form of a "gas gun". Donning one of the masks and a gas gun he then set up a new identity for himself and began righting the wrongs of New York City in the early part of 1938 as The Sandman as he investigated and put an end to the crimes of his dreams. Operating outside the law, he became the target of NYPD Lieutenant Edward Burke, a hard-nosed and unyielding bully of a lawman. Crossing paths with Burke on several occasions, they came to an understanding that The Sandman could go places and was privy to information that Burke could ultimately use.

    Attending a charity ball at the request of one of his father's old friends, Judge Thomas Schaeffer, Wesley was introduced to District Attorney Lawrence Belmont and his daughter Dian Belmont. The young Dian aided and later fell in love with Wes Dodds, aiding him on several occasions, and ultimately joined Wesley on a search for his estranged brother in early 1940. It is not known what the result of that search was, but it is known that The Sandman had begun to fight crime again in New York City in late 1940.

    In early November 1940, The Sandman was drawn into a conflict with Nazi spies along with six other American "mystery-men" and became a founding member of the Justice Society of America. His contribution to the group, other than financial, was supplying the meeting place, the top floor to a Manhattan, NY hotel that he owned. Inspired by his fictionalized comic book adventures, a young man took to the New York rooftops, fighting crime under the name Sandy, The Golden Boy. He later became the ward of Dian Belmont, the common-law wife of Wes Dodds, and took to sporadically adventuring with The Sandman as his partner, beginning in July of 1941.

    On an adventure with the Justice Society, The Sandman, along with other members and their confederates, was exposed to chronal energies that had the effect of retarding the aging process. This gave Wes greater longevity in adventuring than might be expected in later years.

    The Sandman, as a member of the JSA, joined the wartime "super-group" The All-Star Squadron and Sandy became a member of an affiliate group, The Young All-Stars.

    As World War II drew to a close, two events lead to the eventual retirement of The Sandman. First was the heart attack he suffered, forcing him to curtail most of his physical activities. Next was the injury of his partner, Sandy. While working on a "silicon gun" to beef up his fighting style, Sandy was injured and mutated in an explosion. Changed to a hulking, mute monster, The Sandman placed Sandy in a state of suspended animation. Too ashamed to seek outside help, Wes worked nearly fifty years to reverse his condition, meeting failure after failure. After retiring, Wes Dodds pursued financial and social goals to help better his fellow man, along with moral support for Dian, who later in life became a best-selling author. She won the Nobel Prize for Literature.

    About nine years ago, as his former comrades in the Justice Society began to come out of retirement, at least on a semi-regular basis, The Sandman reappeared, solely in the company of the JSA, assisting them and the Justice League on several occasions. Nearly seven years ago, the creature formerly known as Sandy was accidentally freed and recaptured with the assistance of the JSA and JLA. Several months later, a criminal seeking to enhance his reputation captured and accidentally cured the Sand-Creature. However, Sandy had not aged while transformed and is now in his early twenties.

    Wes suffered another stroke and finally curtailed his crime-fighting career. He appeared with the Justice Society on two occasions, the last of which saw the group cast into a recreation of the Norse Gods Gotterdamerung. They were freed after more than two years in this Limbo, whereupon Wes suffered yet another stroke. While in the hospital, he aided Hourman and Johnny Quick in saving a South African freedom fighter. Soon afterwards, The Sandman was among the assembled heroes who fought Extant and as a result he was robbed of the chronal energies that kept him youthful. He aged to his natural state of over eighty years old.

    Now hard-of-hearing and arthritic, Wes retired from the super-heroic community entirely. He was sought out by and aided Jack Knight, the current Starman. Soon afterwards, he and Dian left the United States to tour and relive his youth in the Far East. After the recent death of Dian, Wes became aware of the mystical menace of The Dark Lord. Fearing that he might unwittingly aid him, and unable to fend off any further attacks, Wes threw himself off a cliff, going finally to that Great Eternal Sleep.


    Before dying he told Speed Saunders to tell Sandy that now it was his time to dream, as the piece of Morpheus' essence that had inspired him to become Sandman in the first place was transferred to Sandy Hawkins, who began getting the same weird dreams that Wesley once had.

POWERS AND WEAPONS


    The Sandman was a disciple of many Eastern martial art techniques and disciplines. Using karate, judo and Yoga to hone his body to his peak performance, he acquired an arsenal of mostly defensive weaponry. Primary among these was the "Gas Gun" which projected a spray of green gas that incapacitates and renders the victim open to suggestion. He was immune to the effects of the gas due to the functioning gas mask that was part of his costume. The Sandman used his gas to delve information, since no one could lie under its effects. Later in his career, he employed a "wirepoon", a gun-like device that fired a small harpoon that aided him in reaching heights and avoiding felons. As Wes Dodds, his financial riches aided him in being able to apply himself where needed, in whatever social circles he needed to travel.





shvatas sada?
mislim, ako je on, kao i moore uzimao likove iz zlatnog doba stripa.
kapiras?
nije to tek tako, pesak u oci i krmeljiva deca.
mislim to je toliko 'obicno'.

pa zar ne mislis ?



idem sada, pozdravljam te, bilo mi je izuzetno zabavno i veliko zadovoljstvo da popricamo o svemu, onda do septembra .
procitaj magusa, aka carobnjak, zanima me sta ces da mislis...i  vrati se bar sa nekim cinom iz vojske, nagradom, bilo sta, da obelezis taj znacajni dogadjaj.


s.

[SANdMAN]

huh, vec sam se uplasio da si sve ovo sama otkucala...

ma znam za doddsa, njega sam citao jos pre nego sto sam nabavio sandmana... gaiman je i unamljen da ozivi sandmana zlatnog doba, ali je polako obrlatio urednicu karen berger da od sandmana naprave nesto novo pa je onda napravio sandmana kakvog ga znamo na legendi i poceo da ubacije mitove i legende u dc univezum. ne mislim da je obicno, pa zasto? legenda je samo jedan aspekt sandmana kakvim ga je gejmen stvorio... i wesly dods je jedan aspekt sandmana. secas se scene u seasons of the mists kada dolazi odin kod sandmana i nudi mu delic njega u zamenu za kljuc? a taj delic njega je wesly dods, zarobljen u pescanom satu... gejmen je sve ukombinovao, on ne daje jedno resenje, jedan odgovor vec sva...

nisam siguran ni da je moore zapravo uzimao likove iz zlatnog doba. on je stvorio svoje zlatno doba, svoje likove, imao apsolutnu slobodu...

pozdravljam te i ja pojz, do septembra!