Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Da niste izgubili svoj aktivacioni e-mail?
Oreska - Užice
Prijavite se sa korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
 
ARHIVA
   Početna   Pomoć Pravila Pretraga Gallery Prijavljivanje Registracija  
IZBORI: NAJFORUMAŠ I NAJFORUMAŠICA GODINE
AKCIJA: SVI UŽIČANI NA JEDNOM MESTU!
Za užičke nekomercijalne organizacije i ustanove besplatno...
Stranice: [1]
  Štampaj  
This topic has not yet been rated!
You have not rated this topic. Select a rating:
Autor Tema: Slobodan Tisma (ex-Luna, La Strada), pjesnik - intervju  (Pročitano 5382 puta)
David
Gost
« poslato: 29.08.2002. 10:42:18 »

SLOBODAN TISMA, PESNIK


                                            Covek koji zivi bez
                                            strategije


                                           Nas su na neki nacin izmanipulisali veliki autoriteti
                                           umetnosti, kakav je bio Mika Antic, pokojni Kujundzic, pa
                                           Florika Stefan, Drasko Redzep... Oni su nas osudjivali. Pa
                                           cak i neki mladji ljudi koji danas figuriraju u novosadskoj
                                           kulturi i knjizevnosti. Sada nema vise nikakve ljutnje, niti
                                           ikoga mrzim, ali su to objektivne cinjenice

                                                                      Dragana POPOV


                                           Prelazi sa sezdesetih na sedamdesete godine proslog veka u
                                           citavom svetu bili su nemirni, bucni i revolucionarni. Pa cak i u
                                           vecito mirnom i cutljivom Novom Sadu. Grupa "omladinaca"
                                           okupljenih oko Tribine mladih, casopisa "Indeks", "Uj
                                           Szimpozium", "Polja", sa konceptualistickim pogledom na svet,
                                           u kulturnu klimu grada unosila je novitete. Jedan od njih,
                                           Slobodan Tisma, dvadesetdvogodisnji Novosadjanin, putem
                                           lirske reci odslikava dozivljaje sveta "novog senzibiliteta". Kao
                                           pesnik objavio je tri knjige: 1995. "Marinizmi", 1997. "Vrt kao
                                           to" i 2001. "Blues diary", a kao muzicar tokom osamdesetih - tri
                                           albuma sa dve grupe "La stradom" (istoimeni album) i "Lunom"
                                           ("Nestvarne stvari" i "Helidon").

                                           * Zasto se zapravo bavite pisanjem?

                                           - Pre svega, pisanje je moje prvo opredeljenje. Dosta rano sam
                                           znao da ce mi umetnost biti zivotni poziv. Mozda je postojala
                                           mogucnost da se ozbiljno bavim muzikom. Ona je bila prva
                                           mogucnost, posto sam sa njom poceo, ali sam vrlo brzo uvideo
                                           da nisam imao uslova da se njome bavim. Zbog mog profila ili
                                           karaktera koji je povezan sa fizickim aspektom, sa telom,
                                           jednostavno nisam imao gimnasticke sposobnosti koje jedan
                                           muzicar mora da ima. Vec u osnovnoj skoli sam poceo da
                                           pisem literalne, slobodne sastave kod kuce. Nastavio sam u
                                           gimnaziji. Literarura je meni uvek bila najprimereniji medij, s
                                           obzirom da sam prilicno nepokretan tj. nisam od akcije. Iz istih
                                           razloga ni likovna umetnost nije dolazila u obzir, nego
                                           iskljucivo pisana - olovka i hartija.

                                           * Vi ste, po recima Vladimira Kopicla, "pesnik poznat i
                                           priznat u svetu", iako kako ste rekli "u zvanicnoj domacoj
                                           pesnickoj literaturi niste zastupljeni". Sta je sustina vase
                                           poezije? Sta je vasa poetika?

                                           - U sustini je jako tesko odgovoriti na to pitanje. Obicno se
                                           govori da je poezija nesto van zivota. Za prozu se kaze da se
                                           bavi zivotom, da je mimezis, a da poezija zalazi u prostor koji
                                           nije ovozemaljski, u kojem nema dogadjanja, svega onoga sto
                                           je sadrzaj proznog stvaralastva. Za poeziju, liriku pogotovo,
                                           moze se reci da je, u nekom smislu, unutrasnji, sakralni,
                                           duhovni prostor, koji je meni najvise odgovarao, s obzirom da,
                                           kako sam vec rekao, nisam covek od akcije. Zanima me
                                           atmosfera, stimung i volim prirodu, muziku. Za liriku su oni
                                           veoma bitni.
                                           Kada sam u mladosti pocinjao da pisem, lirika je bila zivot, ali i
                                           nesto vise od zivota. Ona mu je davala auru, visi sjaj, koji inace
                                           zivot nema u svojoj svakodnevnici, u svom profanom nivou. I
                                           poezija je zapravo to. U pocetku, kada je covek mlad, taj deo je
                                           najbitniji. Kako odrastamo, stvari se komplikuju, postaju
                                           slozenije i sticemo iskustvo. Prvi lirski impuls je car zivota koji je
                                           vise od samog zivota, a kroz jezicku ekspresiju zapravo dajemo
                                           zivotu auru i sjaj koji zivot nema.
                                           Preferiram sam dozivljaj. Umetnost je prostor koji je
                                           komponovan od bitnih tacaka i momenata, od, na primer samih
                                           tacaka stvaranja, jezika, dela i artefakta i konzumenta, onoga
                                           koji prima, koji ima naknadnu komunikaciju. Treci momenat mi
                                           je uvek bio bitan. Dozivljaj. Generalno, na kraju modernizma i
                                           postmodernizma akcenat se pomerio na, ako uzmemo tri
                                           momenta, na stvaranje, na dozivljaj i na recepciju. Za pesnika,
                                           kada kazem recepijent, to sam ja sam. Jer to su moji likovi,
                                           moja tranformacija - od kreatora koji stvara jedan artefakat pa
                                           do onoga koji ga posle dozivljava. Publika i odziv javnosti su
                                           drugi problemi. Pre svega mislim na sebe, to sam sve ja i ja
                                           sam u tom krugu. Jedino sto mi je bitno jeste to naknadno
                                           posmatranje. To jeste malo hermeticno. Ja sam inace bio sklon
                                           hermetizmu, pogotovu sedemdesetih godina kada sam pisao
                                           takozvanu konceptualisticku poeziju. Konceptualna poezija je
                                           tesko razumljiva i zahteva tumacenje. Naknadni pogled je
                                           povezan sa tumacenjem i otkrivanjem novog. To je produzena
                                           kreacija, iako samo delo mora da se zavrsi. Kada zavrsim knjige,
                                           ne usudjujem se da ih ponovo citam.

                                            BITI I ZIVETI UMETNOST

                                           * Vreme pocetka sedamdesetih, vi i grupa istomisljenika,
                                           Miroslav Mandic, Vladimir Kopicl, Zelimir Zilnik, Slavko
                                           Bogdanovic i ostali, bili ste okupljeni oko Tribine mladih, bili
                                           ste disidenti tadasnjeg vremena, bavili ste se umetnoscu na
                                           nov nacin za uslove u kojima ste ziveli. Kako je izgledalo to
                                           vreme, sada tridesetak godina posle, kako vam izgleda,
                                           koje ste poruke slali? Kako su reagovali javnost i politicari?

                                           - Bio je prelaz izmedju sezdesetih i sedamdesetih, kada je bio
                                           bunt mladih po citavom svetu. Omladinska popoulacija je htela
                                           da zivi drugacije, bez obzira da li se radilo o kapitalizmu ili
                                           real-socijalizmu, u kojem smo mi ziveli. Postojale su neke stvari
                                           koje su razocaravale mlade i oni nisu mogli da se sa njima
                                           pomire. Posledice su bili nemiri i pobune. To se zvalo "Novi
                                           senzibilitet" koji je utemeljen u filozofiji Herberta Markuzea, ili
                                           u knjigama Suzan Zontag. Mi smo bili upuceni na to i hteli smo
                                           da zivimo na drugaciji nacin. Ideal su nam bile komune u
                                           kojima smo hteli da se organizujemo, tako da zivimo umetnost.
                                           Svaki trenutak je bio umetnicki trenutak. To smo ostvarili na
                                           Tribini mladih. Imali smo prostor koji je bio nasa kuca u kojem
                                           smo radili razne pozorisne predstave, performanse, hepeninge -
                                           citav kapacitet Tribine je bio u pogonu. Tada je Judita Salgo
                                           vodila Tribinu. Uradili smo "Parket salon", "Levi hol", knjizevne
                                           tribine, filmski program. Ja sam vodio knjizevni program, Vlada
                                           Kopicl "Parket salon", Miroslav Mandic filmski program, Ceda
                                           Drca je vodio "Levi hol", slusala se nova avangardna jazz
                                           muzika.
                                           Javnost je bila indiferentna, ali su nas i osudjivali. Mi smo bili
                                           na neki nacin izmanipulisani i nas problem nisu bili toliko
                                           politicari, vec umetnici koji su bili u vezi sa politicarima. Sa
                                           njima smo imali nesporazume i okrsaje. Zato sto, pre svega u
                                           umetnosti kao i svugde, vlada velika surevnjivost, netrpeljivost i
                                           mrznja. Tako da nas jedan dobar broj novosadskih umetnika
                                           nije voleo. Nije im se svidjalo to sto radimo. Da bi nas
                                           eliminisali u pomoc su pozvali politicare. Mi smo im dali i
                                           povod na neki nacin, jer smo radili stvari koje su za ono vreme
                                           bile provokativne. Sada ne izgleda tako strasno ali tada su te
                                           stvari provocirale jedan prosecan mentalitet, malogradjanski.
                                           Konceptualizam je zapravo "cista umetnost" koja ima posredne
                                           implikacije u politici, ali neposredno ne bi smelo. Mi, u
                                           konceptualnoj umetnosti ne mozemo da tretiramo konkretne
                                           politicke teme. Medjutim, imali smo neke ljude koji su se
                                           umetnoscu bavili angazovano - tretirali neke politicke pojave i
                                           fenomene. Na primer, predmet njihove umetnosti je bio lik
                                           Josipa Broza Tita. I oni su to debelo platili, bili su u zatvoru
                                           osam, devet meseci sto je za mladog coveka o  dvadesetjednu,
                                           dve godine velika stvar.

                                            IZMANIPULISANI OD AUTORITETA

                                           - Nas su na neki nacin izmanipulisali veliki autoriteti umetnosti,
                                           kakav je bio Mika Antic, pokojni Kujundzic, pa Florika Stefan,
                                           Drasko Redzep. Oni su nas osudjivali. Pa cak i neki mladji ljudi
                                           koji danas figuriraju u novosadskoj kulturi i knjizevnosti. Sada
                                           nema vise nikakve ljutnje, niti ikoga mrzim, ali su to objektivne
                                           cinjenice. Uvek postoji polemos, svi to dobro znamo, jos je
                                           Heraklit rekao i iz toga sve nastaje. Mi smo hteli nase ideje da
                                           ostvarimo, drugima je to smetalo. I sada je isto tako.
                                           Postoji mrznja medju ljudima. Jako je mala razlika izmedju
                                           politicara i umetnika. Oni su braca. Ako je neko talentovan
                                           odmah je izlozen mrznji, nemoguce ju je izbeci. To je tako, i
                                           zbog toga se ne treba nervirati. To je proslo, ali su surevnjivosti
                                           ostale i nista se po tom pitanju bitno nije izmenilo. I dan-danas
                                           Miroslav Mandic i ja nemamo pristup u neke prostore.
                                           Promenile su se stvari u umetnosti. Usli smo u period moderne
                                           posle moderne. Stvari su se relativizovale. Kriterijumi su takvi
                                           sto ne znaci da je nestalo sukobljavanje, da je nestalo volje za
                                           moc. Kazu "nema vise volje za moci", ali to nije tako. Danas
                                           imamo, a to nije nikada bilo tako, da lik umetnika ukljucuje lik
                                           menadzera. Umetnici su u stvari menadzeri. Promovisu svoju
                                           umetnost, vode politiku, prave strategiju kako da se promovisu.
                                           Nekada to nije bilo tako. Umetnik je bio, pogotovo u ranom
                                           modernizmu - uzmimo primer Van Goga - zrtva, izlozen na
                                           milost i nemilost kriticarima, izdavacima. Danas je umetnik
                                           postmodernista, za mene, menadzer-umetnik.

                                           * Vrlo mladi ste otkrili da se necete baviti muzikom zbog,
                                           kako ste rekli "ne gimnastickih sposobnosti". Ipak ste
                                           krajem sedamdesetih poceli da se bavite muzikom, bend
                                           "La Strada", potom "Luna", koja je po magazinu "Ritam"
                                           proglasena za drugi bend osamdesetih. Narednih desetak
                                           godina ste se bavili pisanjem tekstova, komponovanjem i
                                           sviranjem. Otkuda ipak okretanje ka muzici?

                                           - Posle propasti konceptualizma, posle zatvora i razocarenja.
                                           Bilo je to posebno vreme rokenrola: pank i "New wave". Pank je
                                           imao izrazito artisticke pretenzije. Zato je postojalo veliko
                                           podrozenje takozvanih rokera, Bore Djordjevica na primer."New
                                           wave" im je izgledao jako fino. U "New wave" sam video veliku
                                           mogucnost da se kreativno bavim muzikom, da se bavim
                                           umetnoscu - kao sto sam se bavio pisanjem. Da komponujem,
                                           pisem tekstove i da to plasiram kao umetnost. To je bila moja
                                           ideja. Nasao sam neke ljude, Zorana Bulatovica koji je imao
                                           isto umetnicku crtu, izuzetan gitarista i muzicar, sa kojim sam
                                           mogao da to ostvarim. "Luna" je nastala iz nasih osecanja za
                                           stvari. New vawe je bila glavna stvar u muzici, imala je
                                           publicitet. Ja sam 1979. isao na koncert "Strenglersa" u Zagreb,
                                           on je za mene bio sok. Posle toga mi je bilo jasno da cu se
                                           baviti muzikom. U Novom Sadu se stvorila izuzetna klima.
                                           Ponovo se stvorilo ono sto smo na prelazu sa sezdesetih na
                                           sedamdesete imali na Tribini mladih. Stvorio se milje, drustvo,
                                           ljudi, ja sam doduse bio najstariji ali sam jako dobro
                                           komunicirao sa tom decom. Oni su me prihvatili jer su
                                           prepoznali slican senzibilitet. I dan danas je ostala ta ljubav sa
                                           Kebrom, Biljom. To je nesto neprolazno i nezaboravno.

                                            PRIRODA JE SLIKA

                                           * Primitivni ljudi su prirodu dozivljavali kao nesto sto se
                                           moze umilostiviti ili rasrditi, kao nesto sto moze doneti
                                           dobro, ali isto tako i unistiti. Kako vi kao savremen,
                                           civilizovan covek dozivljavate prirodu i kako vama izgleda
                                           kako je civilizovani deo covecanstva dozivljava?

                                           - Priroda je bog za primitivne ljude, a za mene je pre svega
                                           slika, ugodjaj. Znaci, pejzaz, cisto lirski. Prirodom sam se bavio
                                           dosta u poslednjoj knjizi "Blues diary". Cak sam dobijao
                                           primedbe, kao "sta je ovo, neki povratak prirodi?". Takodje, i
                                           moja knjiga "Marinizmi" okrenuta je prirodi - slika morske pucine
                                           na osnovu koje sam napravio zbirku pesama. Ne moze se
                                           shvatati da ja polazim od iskustva. Imam distancu prema
                                           prirodi. Zapravo, ja sam moderan covek, proziveo grad i sada
                                           sam se okrenuo prirodi, ali na drugaciji nacin. Priroda je pejsaz,
                                           ambijent u kojem razvijam lirski ugodjaj. Ja je apstrakujem.
                                           Konkretno "Marinizmi", u vizuelnom smislu more je zahvalno,
                                           jer ima geometrizam sa kojim mogu da se poigravam. Priroda
                                           uopste. Na primer, boje za koje sam zainteresovan u
                                           sustastvenom smislu, kao cista apstrakcija, sadrze sliku. Nemam
                                           veze ni sa naturalizmom ni sa realizmom. Ne pevam o njoj.
                                           Priroda jeste podrucje raznih igara. Sama po sebi priroda moze
                                           imati culno zadovoljstvo, ali se ja tim u poeziji ne bavim. U
                                           "Blues diary" se bavim razmisljanjem odnosa prirode i
                                           tehnologije. Tehnologija je na zapadu globalni proces
                                           postvarenja prirode. Sve je izlozeno tehnologiji. I mi smo time
                                           zahvaceni, ali u manjoj meri. Zato sto je tehnologija
                                           neodvoljiva od prirode. Postoji sustinsko jedinstvo ta dva
                                           principa. I Bog kada je stvarao svet je primenio tehnologiju.
                                           Prirodni procesi su u sustini tehnoloski. Covek je kasnije razvio
                                           masinsku tehnologiju, preradu predmeta, ali je on u stvari
                                           prekopirao prirodu. Marks je to prevazisao. On je zapravo
                                           govorio o "oslobodjenju od rada" ali je pitanje da li je
                                           izvodljivo, da covek izadje iz zacaranog tehnoloskog kruga.
                                           Covek je rob tehnologije. U procesu prerade i obrade covek je
                                           predmet, on je dodatak masini. Mislim da moze biti i da je izlaz
                                           u sakralnoj sveri, u religiji. Ne, religija kao crkva, nego kao
                                           osecanje za stvari. Verovanje u to da je svet nesto vise od
                                           onoga sto jeste. To je spasenje, covekova nada. Postojanje je
                                           neobjasnjivo. Uvek ce ostati misterija, deo koji je neobjasnjiv.
                                           Bilo da je privid, bilo da je laz (ali u svakom slucaju nesto
                                           postoji). Iz toga cemo otkriti nesto novo. Uvek se prevazilazi, ali
                                           kraja tome nema.

                                            RAT JE PRIRODNO STANJE MEDIJA

                                           * Po vasem misljenju kuda idu mediji u Srbiji?

                                           - Pa ja ne znam. To je stvarno tesko reci. Sigurno je bolje nego
                                           sto je bilo. Problem sa medijima je jako komplikovan zbog
                                           stalne manipulacije, neistine i nemogucnosti da se dodje do
                                           toga da znamo o cemu se radi. Mi nemamo egzaktnog uvida u
                                           neke stvari nego nam ih mediji kao instrumenti posredovanja
                                           predocavaju. Ja mogu da sumnjam u informacije koje dobijam
                                           preko medija, i dan danas. Otkud da ja, kao covek koji nije od
                                           uticaja, koji ne poznaje bitne ljude koji bi mi mogli dati
                                           neposredne informacije, mogu da znam istinu. Uvek mogu da u
                                           to sto cujem preko medija sumnjam. Kod mene postoji ipak
                                           dobra volja da verujem i po cenu da ispadnem budala.
                                           Moramo imati dozu poverenja u medije. Niko danas ne moze
                                           ziveti izvan medija.

                                           * Koje kulturne dogadjaje i manifestacije sa radoscu
                                           posecujete? Mozda bioskopske projekcije ili pozorisne
                                           predstave?

                                           - Film vise ne pratim. Sedamdesetih sam pratio film, ali to je
                                           bilo vreme Bergmana, Bunjuela, Otara, Trifoa. Kada je taj "crni
                                           talas" nestao izgubio sam naviku. A sa druge strane video
                                           rikordere nisam prihvatio. Pozoriste, isto ne pratim. To je ta
                                           moja lirska priroda jer ne volim guzvu. Pozoriste je drustveni
                                           dogadjaj. Skupljaju se ljudi da bi videli predstavu, da bi se
                                           videli, to je jedan ritual. Volim dramsku literaturu da citam.
                                           Jedan od pisaca koje obozavam je August Riberg. Uzivam da
                                           citam dramske tekstove. Nema uzbudljivijeg dogadjaja nego na
                                           primer "Na putu za Damask" od razgovora izmedju dame i
                                           neznanca. Malo sta moze da se poredi sa time. Volim Beketa.
                                           Samim citanjem mogu vise da izmastam. Koncerti su dogadjaji
                                           prvog reda ali vise na njih ne idem. Medjutim, ja sam zreo da
                                           idem u prirodu i da se posvetim vecnim temama, debelim
                                           knjigama, da ih ponovo procitam. Postoji velika umetnost,
                                           kojom necu da negiram novu umetnost jer ja ni ne mogu vise
                                           da ucestvujem u tehnu, internetu i elektronskoj knjizevnosti.
                                           Prestar sam za to. Ja treba da citam "velike" knjige iz moderne
                                           umetnosti i klasike, koje su neiscrpne. Svi ljudi moraju da citaju
                                           Dostojevskog, anticke tragedije ili od novijih, Beketa, Dzojsa.
                                           Svako ko to ne procita propustice jako mnogo.

                                           * Kaze se da je "moto u knjizevnost sazeta misao koja
                                           nagovestava smisao dela". Takodje se kaze da je "covek
                                           delo prirode". Koji je vas moto?

                                           - Imati zivotni moto znaci biti u ideoloskom smislu potpuno
                                           opredeljen. Ja sam covek koji zivi bez strategije. Nikada nisam
                                           pravio planove. Moj zivotni moto je "Biti pristojan i sklanjati se
                                           u svakoj prilici drugima ispred puta".

http://www.bulevar.co.yu/092/tisma092.htm

***
Sačuvana
sneki
Gost
« Odgovor #1 poslato: 30.08.2002. 03:03:53 »

ma sta je sa aleksandrom tismom?
koliko to tismi ima?
kako se kaze, da se rimuje : kao tisma kao tma?
Sačuvana
sneki
Gost
« Odgovor #2 poslato: 30.08.2002. 03:21:45 »

jao tek sam sada procitala ove baljezgarije.

koje su to revolucionarne ideje, koje 'veliki autoriteti umetnosti' nisu prepoznali kod njega? i miroslava mandica?
ko je uopste miroslav mandic?
a ko je pa uopste i slobodan tisma?

zna li neko za njih?

sta kaze, danasnji umetnik, 'postmodernista'/kako to u jugoslaviji snazno i magicno i nerazumljivo zvuci kada se kaze, je i menadzer i umetnik.
mozda u jugoslaviji, a ako promovisanje u vidu intervjua na tv i novinama i radiju i na kulturnim kruzoocima smatra menadzerstvom, onda nema pojma ni o tome...



ko je bre ovaj tisma, davide?
on je i muzicar?


i pesnik, vidim?
pise o prirodi?
newage syndrom?
uz kristale, visak i feng shui.
a boga mi i uz pomoc svevisnjeg, boga...

pogledaj samo intelektualca, sa bergmanom i bunjelom je film prestao da postoji, a jadnik u zurbi zaboravio tarkovskog...


ZORGE, REAGUJ!!!!



a pozoriste ne prati jer mu zbog 'lirske prirode' smeta guzva.

ma jde bre, davide...jel si ti ovo procitao pre nego li si postirao?. a od literature voli beketa i riberga...


na koncerte ne ide, ali kontemplira i meditira po zelenim pasnjacima.
inace, on je 'prestar' za hypertext, elektronsku knjizevnost, nova dostignuca????A SVE KA TOME IDE!!!!

i onda se cudi sto nije u mainstream-u, sto nije u epicentru nego na marginama...


NE MOGU DA VERUJEM!


ovo je divno :

'Ja sam covek koji zivi bez strategije. Nikada nisam
pravio planove. Moj zivotni moto je "Biti pristojan i sklanjati se
u svakoj prilici drugima ispred puta". '


aman ,davide...
Sačuvana
zabic
Gost
« Odgovor #3 poslato: 30.08.2002. 03:34:05 »

Sneki, lagano se oteraj...

Nemo Slobu da mi dirate. Pametan covek, prijatan sagovornik, moj omiljeni pesnik danas (odmah posle Snezane Zabic). Samo da ispravim autorku teksta, knjiga "Blues Diary" se zapravo zove "Blue Diary" (bez s) i Luna je napravila samo jedan album - Nestvarne stvari, a Helidon nije album nego kuca za koju su Nestvare stvari izasle.

Ovi koji tako glasno reagiraju i kazu da ne znaju ko je S.T. - slobodno nega zabiju glave duboko pod pesak.

Tismin moto mozda i nije nesto sto je svima prihvatljivo, al' bez njega ne bi bilo ni njegove sjajne pozije. Daj, Amans, molim te prekini sutnju i stani u odbranu svog grada ;)
Sačuvana
sneki
Gost
« Odgovor #4 poslato: 30.08.2002. 03:40:35 »

zabicu, 'gde da se lagano oteram'?
nisam shvatila tackice.

ja shvatam tvoj lokalpatriotizam, pretpostavljam da je snezana , pesnikinja, tvoja rodjena sestra, zar ne?

ali u umetnosti nema nepotizma , empatije i simpatije za lose umetnike.
ne svidjaju mi se umetnici kojima je uvek neko drugi kriv zbon neuspeha, za koje drugi nemaju razumevanja i ne prepoznaju njihove kvalitete.
narocito ne ako umetnik upotrebi izraz : ljubomorni su na mene????

o slobodanu tismi prvi put cujem i komentarisem ga na OSNOVU INTERVJUA, mada sam u prvom trenutku pomislila da je to aleksandar tisma, pa sam se zbunila, sta se desilo sa aleksandrom pa ovako prica.
o tvojoj sestri i njenoj poeziji ne znam nista, a ne secam se da sam njenu knjigu videla u nekoj od knjizara, sigurno bih je prepoznala po prezimenu zabic, a narocito zbog imena, snezana.
Sačuvana
zabic
Gost
« Odgovor #5 poslato: 30.08.2002. 06:46:57 »

ma tamn'te se nisam ja iz novog sada...

a ni poezija nije takmicenje. tvoj je gubitak sto si izgleda bila negde odsutna proslih 10/20 godina pa ti je ime Slobodana Tisme promaklo. U ostalom, Aleksandar Tisma koliko ja znam voli njegovu poeziju (a kako ne bi?) a i nastupali su zajedno na nekim vecerima (3 Tisme - Aleksandar, Andrej i Slobodan - no relation).

A bas si mi smesna... kad izgovaras reci kao neuspjeh, losi umjetnici.. pa onda ovo sto mu zanimas da je bio tamburas... Tisma je bio i ostao pesnik, ali je u jednom momentu pozelio da bude i rock star. nije postao rock star ali je napravio jednu od najcjenjenijih (ako ne najboljih) ploca u yugi. hehe, secam se kad je jednom prilikom rekao kako ga je njegov profesor knjizevnosti sreo sa elektricnom giratom na ledjima, i pitao ga sta mu je to - a onda je Sloba smuseno pokusao sakriti gitaru i rekao je "ma nista"...

di si nasla to da je rekao da su ti ljudi bili ljubomorni na njega. ja to nisam procitao.

Sto se tice mojih omiljenih pesinka - upravo tako sam napisao - moji omiljeni pesnici - a ne najveci sprski pesnici danas ili sta god - mada ni to nije daleko od istine za Slobodana - no to cu nekom drugom prepustiti.
Inace, Sneza je objavila jednu knjigu dosad, ali u malom tirazu. Da citas ProFeminu, Zarez ili Rec znala bi i za Tismu i za Snezu. Kako David zna?!?!
Sačuvana
sneki
Gost
« Odgovor #6 poslato: 30.08.2002. 20:22:42 »

zabicu,

sigurna sam da je slobodan okey covek, meni i dalje, nazalost, smeta njegova 'lirska razbarusenost'.

pored navedenih, koje sam vec izlozila, zasmetalo mi je i :

'nisam postao muzicar jer nisam posedovao GIMNASTICKE SPOSOBNOSTI'????!!!!

pitam se samo, gledao li je on 'ox'-a, iz 'the who', slucajno?

covek se za zivota nije pomerio na bini...
ili je mislio na nesto sasvim drugo.

ja sam upotrebila izraz 'ljubomora', a slobodan ' ljudi mrze one koji su uspesni/ili talentovani/'...mrznja je jaci oblik ljubomore, neka vrsta synonima.

i da, ne citam te novine koje si mi nabrojao.
ali tu je david, zaduzen za copy-paste ,koji je uspesno zamenio zorgea koji to inace odlicno radi.
mozda on postira neku snezinu pesmu.

mislim zorge ili david.
a mozes i ti.
Sačuvana
Trifko
Gost
« Odgovor #7 poslato: 30.08.2002. 23:11:48 »

Pune
Sačuvana
sneki
Gost
« Odgovor #8 poslato: 30.08.2002. 23:27:00 »

trifko, pretpostavljam da je ovo ili slobodanova ili snezanina pesma?

cija je?
i usput, objasni mi je ako mozes, ja nisam 'uhvatila' sustinu.

p.s.
sta znaci 'sneki u senci'?
Sačuvana
zabic
Gost
« Odgovor #9 poslato: 30.08.2002. 23:33:57 »

pa koje novine onda citas, sneki? od ovih nasih milsim...

hehe, da si ga vidila znala bi kakve su njegove gimnasticke sposobnosti. mislim da u zivotu nisam vidio smuseniju osobu! osim toga, on je to prevazisao i ipak postao rocker, barem na kratko. ima toga jos u njemu. na knjizevnoj veceri njegove zene Jasne Manjulov ona ga je nagovorila da ponese svoju gitaru i odsvira nenajavljeno 2 stvari iz La Stradinog repertoara. Bilo je divno. onda, kad su svi otisli, moja sestra, neki nasi prijatelji i ja smo uzeli tu istu gitaru i u cosku odsvirali Okean - onako u cosku te kafanice. sloba je prisao i zahvalio se na toj izvedbi i onda smo ga zamolili da odvsira jos neku stvar i dobili smo 2 extra stvari iz istog perioda. hehe
Sačuvana
Trifko
Gost
« Odgovor #10 poslato: 04.09.2002. 03:08:18 »

Ovih mojih nekoliko redaka, ako zavrede pa
Sačuvana
mercedes
Gost
« Odgovor #11 poslato: 04.09.2002. 04:52:15 »

Citat: "Trifko"

Drugim re
Sačuvana
Stranice: [1]
  Štampaj  
 
Prebaci se na:  


Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1 RC3 | SMF © 2001-2006, Lewis Media | Imprint Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!
Stranica je napravljena za 1.946 sekundi sa 33 upita.