U ovoj temi cemo prichati malo vishe o poremecajima ishrane,a svaki poremecaj cu staviti u poseban post,da bi ste se snashli kada chitate.Pa,da pochnemo...
ANOREKSIJA,ili drugachije,
anoreksija nervoza (AN)Anorexia nervosa je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnice. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.
UzrociDok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormoni|hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
LiječenjePsihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.
Simptomi * Znatan gubitak na težini
* Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
* Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
* Iskrivljena slika o tijelu
* Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
* Zatvor
* Suha, žućkasta koža
* Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
* Prestanak menstruacije
* Potiskivanje spolne želje
* Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
* Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije
Preuzeto sa
Wikipedia na hrvatskomAnoreksija - put u smrtPoremećaji u prehrani predstavljaju ogroman zdravstveni problem u današnjem svijetu. Razvojem tehnologije takvi poremećaji dobijaju i nove saveznike. Web-stranice i blogovi otkrivaju da su neke od djevojaka toliko daleko otišle da nisu jele danima, dok su druge raspravljale o različitim tehnikama povraćanja nakon mahnitih prežderavanja.
Istražujući hrvatski internet prostor otkrili smo da je oko 70 djevojaka iz cijele zemlje u dobi od 12 do 18 godina otvorilo web-stranice i blogove na kojima promoviraju za život opasne igre "kako postati uspješna anoreksičarka i bulimičarka".
Kako nam je istaknula jedna tinejdžerica iz Varaždina, koja je i sama sudjelovala u promoviranju anoreksije kao stila života na blogu "anna2.blog.hr", u Hrvatskoj je djelovalo i jedno takvo tajno sestrinstvo gdje su djevojke toliko tjerale jednu curu na izgladnjivanje da je umrla. To sestrinstvo se nakon toga raspalo, ali je očigledno opet zaživjelo.
Neke od djevojaka su toliko daleko otišle da nisu jele danima, dok su druge raspravljale o različitim tehnikama povraćanja sadržaja iz želuca nakon mahnitih prežderavanja. Čak su napisale kodeks ponašanja i organizirale svojevrsno natjecanje u nejedenju, a o rezultatima su raspravljale na prigodno sazvanim sastancima u Zagrebu gdje su se, nakon kontakta preko interneta, upoznale anoreksičarke i bulimičarke iz cijele zemlje.
Pojedine djevojke na svojim stranicama napominju kako su malo u anoreksičnoj, a malo u bulimičnoj fazi, pa su se redovito prežderavale, ali su im potom od silnog povraćanja i guranja prstiju u ždrijelo nastale krvave razderotine po rukama i u grlu. Preko e-mailova razmjenjuju slike svojih bolesno mršavih tijela na kojima se jasno ocrtavaju kosti. I tako mršave druge djevojke ih potiču da trebaju izgubit još nekoliko kilograma preporučujući im smrtonosnu bolničku dijetu u kojoj tijekom 15 dana ne smiju unijeti u tijelo nikakvu hranu, a moraju se intenzivno baviti nekim sportom i piti puno vode!?
Kako se anoreksija i bulimija kod dijela djevojaka ne zamijete na vrijeme, izgledno ja da će, kako nam stručnjaci napominju, neke djevojke o kojima sada pišemo umrijeti.
Tijekom našeg istraživanja naišli smo i na drastičan primjer dijete mlade Riječanke.
"Jučer, ajme užasa. Išla sam povraćati i nisam mogla! Nikako! I trudim se, i trudim, i kašljem, plačem, grčim se, ali ništa ne izlazi! Postala sam tako histerična. Poslije nekih 20 minuta osjetila sam mučninu i uspjela sam povratiti", piše mlada Riječanka na blogu
www.myhiddenworld.blog.hr, dodajući da za nju anoreksija nije bolest nego životni stil. Riječanka ističe da je visoka 170 cm i teška "jako debelih" 57 kg.
U sestrinstvu djevojke savjetuju jedna drugu kako povraćati nakon ručka i koja sredstva koristiti ako prsti u grlu ne pomažu, gdje u školi sakriti ispovraćani sadržaj, kao i kako prevariti roditelje. Opasnom klubu se nedavno priključila i tinejdžerica koja je otvorila blog pod nazivom "zauvjekdebela". Ostale djevojke su joj savjetovale da odmah krene s tzv. bolničkom dijetom.
"Odlučila sam doći na 50 kilograma. Krenut ću s dijetom '15 kg u 15 dana', tj. s bolničkom dijetom. Znam da nisam ni približno mršava kao vi leptirice, ali, molim vas, nemojte me osuđivati, ja želim biti kao vi i potrebna mi je vaša potpora", kaže "zauvjekdebela" na svom blogu, dodajući da će uz pomoć prijateljica s interneta postati netko "koga će napokon cijeniti i voljeti".
U Hrvatskoj je djelovalo i tajno sestrinstvo anoreksičarki i bulimičarki, gdje su djevojke toliko tjerale jednu curu na izgladnjivanje da je naposljetku umrla, otkriva tinejdžerica iz Varaždina, koja je i sama sudjelovala u promoviranju anoreksije kao stila života na blogu "anna2.blog.hr"
Oba oboljenja spadaju u poremećaje hranjenja, a nerijetko djevojke imaju i bulimiju i anoreksiju. Osobe se uključuju u liječenje protiv svoje volje, a koje nerijetko podrazumijeva hospitalizaciju. Za razliku od anoreksičarki, bulimičarke se prežderavaju, a potom pojedeni sadržaj izbacuju prisilnim povraćanjem. Nakon epizode prejedanja kod takvih djevojaka su česti pokušaji samoubojstava. Oba poremećaja su jako opasna i dio djevojaka odvode ravno u smrt.
U kakvu su krizu upale te djevojke najbolje dokazuje post studentice iz Zagreba koja prijeti samoubojstvom ako ne smršavi kako bi ušla u određeni konfekcijski broj.
"Ne znam što mi se to dešava, jučer i danas koliko se god trudila ne mogu da povratim. Sve samo neki jad i bijeda od pljuvačke. Imam rane po rukama od guranja u grlo, rane u ustima i sva ta masnoća u ovom preogavnom debelom tijelu", kaže tinejdžerica koja na internet stranici - blogu
www.anniealways/blog.hr piše i kako bi najradije prerezala žile, ali kaže da je ona "jadna debela svinja i kukavica", koja to ne može napraviti. Ista djevojka je na istom blogu nekoliko dana kasnije euforično napisala:
"Cure moje, ja sam trenutačno najsretnija na svijetu, vjerujte mi! Ovaj čas sam obukla svoje najmanje traperice broj 25 i zakopčala ih ko od šale! Da 25, dobro ste vidjele. Sad skačem, plačem i šminkam se usput. Sad jurim na faks i unatoč kiši meni je najsunčaniji dan. Ljubim vas do neba, leptirice, jer bez vas ovo čudo nikada ne bi postalo moguće", euforično zaključuje mlada Zagrepčanka.
Proteklih tjedana pokušali smo kontaktirati s djevojkama koje na internetu promoviraju izgladnjivanje, ali je samo jedna tinejdžerica s bloga "anna2.blog.hr" pristala odgovoriti na naša pitanja i to preko maila. Ovo je priča cure koja se još naziva i nameless-girl:
- Imam 16 godina, ne bih željela otkriti iz kojeg sam mjesta, ali radi se o Varaždinskoj županiji. Na žalost i ja sam na neki način promovirala gladovanje i anoreksiju kao stil života. No trajalo je vrlo kratko. Neke od cura na internetu su željele osnovati sestrinstvo u kojemu bi poticale jedna drugu. Jedno takvo sestrinstvo je i postojalo sve dok jedna od cura nije umrla. Neke cure nakon opisivanja na internetu su se nalazile u živo, ali ja nisam. Otvorila sam blog jer sam mislila da ću među curama koje imaju isti problem pronaći podršku, razumijevanje, inspiraciju... No, ne mogu dopustiti da budem nekome poticaj da se uplete u taj začarani krug, da se bezazlena dijeta pretvori u pakao. Od anoreksije se umire! Anoreksija ima najveći postotak smrtnosti od svih psihijatrijskih bolesti. Kad sam odlučila prekinuti s blogom s nekima sam kontaktirala preko maila i pomogla im da stanu dok još nije prekasno.
U tome što pišu na blogovima nema ničega racinalnog. Vidi se da razum ne funkcionira kada je u pitanju slika vlastita tijela i odnos prema hrani. Kako nemaju podršku u široj okolini te djevojke se okreću sebi i sličnima, razmjenjuju iskustva - indentificiraju se s osobama koje su kao i one. U stvari one žive jedan pakao, potpuno odvojene od socijalnog ambijenta. Jedan određen postotak je u smrtnoj opasnosti, a većina njih ima ozbiljnih problema i s fizičkim, i s emocionalnim, i psihičkim zdravljem. Uzrok takvom ponašanju mogu biti traume iz djetinjstva, psihoze, teški poremećaji ličnosti kao i cijela industrija mode i showbiza koja promovira bolesnu mršavost i takav stil života.
Preuzeto sa
Split online