Poremecaji ishrane

IZBORI: NAJFORUMAŠ I NAJFORUMAŠICA GODINE
AKCIJA: SVI UŽIČANI NA JEDNOM MESTU! Za užičke nekomercijalne organizacije i ustanove besplatno...

[Prti bee gee]

U ovoj temi cemo prichati malo vishe o poremecajima ishrane,a svaki poremecaj cu staviti u poseban post,da bi ste se snashli kada chitate.Pa,da pochnemo...

ANOREKSIJA,ili drugachije,anoreksija nervoza (AN)



Anorexia nervosa je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnice. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo , služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu naće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno.

Uzroci

Dok neka istraživanja ukazuju na to da geni mogu donekle predodrediti anoreksiju, većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici. Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi. U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormoni|hormonalne promjene, kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji. Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom - ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.

Liječenje

Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.

Simptomi

    * Znatan gubitak na težini
    * Strah od debljanja, čak i u omršavljelom stanju
    * Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
    * Iskrivljena slika o tijelu
    * Abnormalna zaokupljenost hranom, poput zbrajanja kalorija ili opsjednutog proučavanja kuharica
    * Zatvor
    * Suha, žućkasta koža
    * Rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
    * Prestanak menstruacije
    * Potiskivanje spolne želje
    * Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
    * Kronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije

Preuzeto sa Wikipedia na hrvatskom

Anoreksija - put u smrt

Poremećaji u prehrani predstavljaju ogroman zdravstveni problem u današnjem svijetu. Razvojem tehnologije takvi poremećaji dobijaju i nove saveznike. Web-stranice i blogovi otkrivaju da su neke od djevojaka toliko daleko otišle da nisu jele danima, dok su druge raspravljale o različitim tehnikama povraćanja nakon mahnitih prežderavanja.

Istražujući hrvatski internet prostor otkrili smo da je oko 70 djevojaka iz cijele zemlje u dobi od 12 do 18 godina otvorilo web-stranice i blogove na kojima promoviraju za život opasne igre "kako postati uspješna anoreksičarka i bulimičarka".

Kako nam je istaknula jedna tinejdžerica iz Varaždina, koja je i sama sudjelovala u promoviranju anoreksije kao stila života na blogu "anna2.blog.hr", u Hrvatskoj je djelovalo i jedno takvo tajno sestrinstvo gdje su djevojke toliko tjerale jednu curu na izgladnjivanje da je umrla. To sestrinstvo se nakon toga raspalo, ali je očigledno opet zaživjelo.

Neke od djevojaka su toliko daleko otišle da nisu jele danima, dok su druge raspravljale o različitim tehnikama povraćanja sadržaja iz želuca nakon mahnitih prežderavanja. Čak su napisale kodeks ponašanja i organizirale svojevrsno natjecanje u nejedenju, a o rezultatima su raspravljale na prigodno sazvanim sastancima u Zagrebu gdje su se, nakon kontakta preko interneta, upoznale anoreksičarke i bulimičarke iz cijele zemlje.

Pojedine djevojke na svojim stranicama napominju kako su malo u anoreksičnoj, a malo u bulimičnoj fazi, pa su se redovito prežderavale, ali su im potom od silnog povraćanja i guranja prstiju u ždrijelo nastale krvave razderotine po rukama i u grlu. Preko e-mailova razmjenjuju slike svojih bolesno mršavih tijela na kojima se jasno ocrtavaju kosti. I tako mršave druge djevojke ih potiču da trebaju izgubit još nekoliko kilograma preporučujući im smrtonosnu bolničku dijetu u kojoj tijekom 15 dana ne smiju unijeti u tijelo nikakvu hranu, a moraju se intenzivno baviti nekim sportom i piti puno vode!?

Kako se anoreksija i bulimija kod dijela djevojaka ne zamijete na vrijeme, izgledno ja da će, kako nam stručnjaci napominju, neke djevojke o kojima sada pišemo umrijeti.

Tijekom našeg istraživanja naišli smo i na drastičan primjer dijete mlade Riječanke.

"Jučer, ajme užasa. Išla sam povraćati i nisam mogla! Nikako! I trudim se, i trudim, i kašljem, plačem, grčim se, ali ništa ne izlazi! Postala sam tako histerična. Poslije nekih 20 minuta osjetila sam mučninu i uspjela sam povratiti", piše mlada Riječanka na blogu www.myhiddenworld.blog.hr, dodajući da za nju anoreksija nije bolest nego životni stil. Riječanka ističe da je visoka 170 cm i teška "jako debelih" 57 kg.

U sestrinstvu djevojke savjetuju jedna drugu kako povraćati nakon ručka i koja sredstva koristiti ako prsti u grlu ne pomažu, gdje u školi sakriti ispovraćani sadržaj, kao i kako prevariti roditelje. Opasnom klubu se nedavno priključila i tinejdžerica koja je otvorila blog pod nazivom "zauvjekdebela". Ostale djevojke su joj savjetovale da odmah krene s tzv. bolničkom dijetom.

"Odlučila sam doći na 50 kilograma. Krenut ću s dijetom '15 kg u 15 dana', tj. s bolničkom dijetom. Znam da nisam ni približno mršava kao vi leptirice, ali, molim vas, nemojte me osuđivati, ja želim biti kao vi i potrebna mi je vaša potpora", kaže "zauvjekdebela" na svom blogu, dodajući da će uz pomoć prijateljica s interneta postati netko "koga će napokon cijeniti i voljeti".

U Hrvatskoj je djelovalo i tajno sestrinstvo anoreksičarki i bulimičarki, gdje su djevojke toliko tjerale jednu curu na izgladnjivanje da je naposljetku umrla, otkriva tinejdžerica iz Varaždina, koja je i sama sudjelovala u promoviranju anoreksije kao stila života na blogu "anna2.blog.hr"

Oba oboljenja spadaju u poremećaje hranjenja, a nerijetko djevojke imaju i bulimiju i anoreksiju. Osobe se uključuju u liječenje protiv svoje volje, a koje nerijetko podrazumijeva hospitalizaciju. Za razliku od anoreksičarki, bulimičarke se prežderavaju, a potom pojedeni sadržaj izbacuju prisilnim povraćanjem. Nakon epizode prejedanja kod takvih djevojaka su česti pokušaji samoubojstava. Oba poremećaja su jako opasna i dio djevojaka odvode ravno u smrt.

U kakvu su krizu upale te djevojke najbolje dokazuje post studentice iz Zagreba koja prijeti samoubojstvom ako ne smršavi kako bi ušla u određeni konfekcijski broj.

"Ne znam što mi se to dešava, jučer i danas koliko se god trudila ne mogu da povratim. Sve samo neki jad i bijeda od pljuvačke. Imam rane po rukama od guranja u grlo, rane u ustima i sva ta masnoća u ovom preogavnom debelom tijelu", kaže tinejdžerica koja na internet stranici - blogu www.anniealways/blog.hr piše i kako bi najradije prerezala žile, ali kaže da je ona "jadna debela svinja i kukavica", koja to ne može napraviti. Ista djevojka je na istom blogu nekoliko dana kasnije euforično napisala:

"Cure moje, ja sam trenutačno najsretnija na svijetu, vjerujte mi! Ovaj čas sam obukla svoje najmanje traperice broj 25 i zakopčala ih ko od šale! Da 25, dobro ste vidjele. Sad skačem, plačem i šminkam se usput. Sad jurim na faks i unatoč kiši meni je najsunčaniji dan. Ljubim vas do neba, leptirice, jer bez vas ovo čudo nikada ne bi postalo moguće", euforično zaključuje mlada Zagrepčanka.

Proteklih tjedana pokušali smo kontaktirati s djevojkama koje na internetu promoviraju izgladnjivanje, ali je samo jedna tinejdžerica s bloga "anna2.blog.hr" pristala odgovoriti na naša pitanja i to preko maila. Ovo je priča cure koja se još naziva i nameless-girl:

- Imam 16 godina, ne bih željela otkriti iz kojeg sam mjesta, ali radi se o Varaždinskoj županiji. Na žalost i ja sam na neki način promovirala gladovanje i anoreksiju kao stil života. No trajalo je vrlo kratko. Neke od cura na internetu su željele osnovati sestrinstvo u kojemu bi poticale jedna drugu. Jedno takvo sestrinstvo je i postojalo sve dok jedna od cura nije umrla. Neke cure nakon opisivanja na internetu su se nalazile u živo, ali ja nisam. Otvorila sam blog jer sam mislila da ću među curama koje imaju isti problem pronaći podršku, razumijevanje, inspiraciju... No, ne mogu dopustiti da budem nekome poticaj da se uplete u taj začarani krug, da se bezazlena dijeta pretvori u pakao. Od anoreksije se umire! Anoreksija ima najveći postotak smrtnosti od svih psihijatrijskih bolesti. Kad sam odlučila prekinuti s blogom s nekima sam kontaktirala preko maila i pomogla im da stanu dok još nije prekasno.

U tome što pišu na blogovima nema ničega racinalnog. Vidi se da razum ne funkcionira kada je u pitanju slika vlastita tijela i odnos prema hrani. Kako nemaju podršku u široj okolini te djevojke se okreću sebi i sličnima, razmjenjuju iskustva - indentificiraju se s osobama koje su kao i one. U stvari one žive jedan pakao, potpuno odvojene od socijalnog ambijenta. Jedan određen postotak je u smrtnoj opasnosti, a većina njih ima ozbiljnih problema i s fizičkim, i s emocionalnim, i psihičkim zdravljem. Uzrok takvom ponašanju mogu biti traume iz djetinjstva, psihoze, teški poremećaji ličnosti kao i cijela industrija mode i showbiza koja promovira bolesnu mršavost i takav stil života.

Preuzeto sa Split online

[Prti bee gee]

BULIMIJA,ili drugachije,bulimija nervoza



 Bulimija je psihički poremećaj koji se najčešće javlja u mladih djevojaka. Karakterizira ga potreba za prejedanjem velikih količina visokokalorične hrane. Nakon prejedanja slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog straha od debljanja i nezadovoljstva izgledom vlastitog tijela. Od sto mladih djevojaka, njih tri do pet bori se s ovim poremećajem.

Bulimija je prvi put opisana u medicinskoj literaturi 1979. godine. Praksa prejedanja i povraćanja, odnosno čišćenja laksativima bila je poznata već u starom Egiptu, Grčkoj, Rmu i Arabiji. Liječnici su nekada povraćanje i čišćenje smatrali potrebnim radi očuvanja zdravlja. U literaturi se još uvijek raspravlja jesu li ove pojave i činjenica da su se bogati Rimljani često gostili, a nakon toga čistili, zapravo bile neke varijante danas poznate bulimije nervoze ili ne. U kasnijim stoljećima kroz literaturu se spominju osobe koje su prema povijesnim izvorima imale simptome nalik bulimiji s ciljem namjernog mršavljenja. Danas prevladava mišljenje kako je riječ o novom poremećaju jer do novijeg datuma nije postojao potpun opis bolesti kakvu danas poznajemo.

Poremećaj je lako prepoznati po povremenoj potrebi jedenja velikih količina hrane. Prejedanje prati osjećaj kako ne postoji kontrola uzimanja hrane, odnosno, osoba ne može prestati s jelom. Prestaje jesti kada količina uzete hrane počinje smetati tijelu i kada se pojavi osjećaj boli zbog prepunog želica. Tada se javlja strah od debljanja i potreba za sprečavanjem debljanja povraćanjem, čišćenjem laksativima ili diureticima. Istovremeno se javlja potreba za kompenzatornim gladovanjem ili pretjeranom tjelesnom aktivnošću u svrhu mršavljenja. Da bi se takvo ponašanje moglo nazvati bulimičnim, mora se događati najmanje dva puta tjedno kroz tri mjeseca.

U bulimičnih i anoreksičnih osoba opaža se kako je procjena vlastite vrijednosti pretjerano povezana s procjenom oblika i težine tijela. One su stalno pod pritoskom jer su opsjednute dijetama i razmišljanjem o vlastitom tijelu. Treba napomenuti da se povremena prejedanja i povraćnja mogu javiti i tijekom anoreksije nervoze. Bitna razlika između anoreksije i bulimije je u tjelesnoj težini. Kod bulimičnih je osoba tjelesna težina normalna ili malo povećana, dok je u anorektčnih izrazito niska.

Bulimija nervoza javlja se u djevojaka u razdoblju srednje i kasne adolescencije, dakle, javlja se u pravilu nešto kasnije od anoreksije. Uzroci poremećaja nisu u potpunosti poznati. Vjerojatno se radi o poremećaju koji uzrokuje više čimbenika. Bulimija se češće javlja u obiteljima u kojima je bilo osoba sa pretjeranom tjelesnom težinom, depresijom ili je netko od članova bio sklon zlouporabi alkohola ili droga. Individualna iskustva koja mogu biti čimbenici rizika za razvoj poremećaja su zaokupljenost dijetom i izgledom tijela, život u obiteljskoj neslozi i seksualno zlostavljanje u djetinjstvu. Bulimične pacijentice obično rano seksualno sazrijevaj, već prije nastupa bolesti imaju nisko samopoštovanje i sklone su anksioznosti. Bulimične su osobe obično izrazito impuzivne, nagle naravi, teško se suzdržavaju i kontroliraju, a iz toga proizlaze i njihovi brojni sukobi s okolinom. U načelu su to osobe koje pokušavaju biti dobre, poslušne i nastoje održati dobar kontakt s članovima svojih obitelji, no to im zbog impulzivne naravi, ponekad ne polazi za rukom. Naglost i sklonost uznemirenosti te slabo podnošenje frustracija, bulimične osobe navodi da povremeno konzumiraju alkohol ili droge kako bi smanjile svoju napetost ili uklonile depresivnost.

Većina je obitelji, iz kojih dolaze bulimične osobe, zaokupljeno problemom namjernog povraćanja, što je u samoj bolesti sekundarna pojava. Bulimija počinje prejedanjem. Važno je shvatiti zašto osoba odjednom razvija potrebu za prekomjernom količinom hrane. Vjeruje se da je u pozadini ove potrebe poseban problem odnosa s majkom. Čini se da bulimične osobe doživljavaju hranu kao simboličnu zamjenu za ljubav, što nije specifično samo za njih, već je to univerznalna pojava. Posebnost je bulimičnih osoba što su u djetinjstvu imale dojam kako s majkom komuniciraju samo na konkretnoj razini, kroz hranjenje. Svaki puta kada su uznemirene nesvjesno traže hranu i tako hranom zamjenjuju ljubav. Osjećaji nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti za njih su nepodnošljivo bolni i moraju ih odmah suzbiti hranjenjem. U konačnici, pretjeranim jedenjem izaziva se tjelesna bol koja služi kao spas od psihičke boli. Jednako tako u bulimičnih osoba često postoji sklonost samopovređivanja koje također služi otkanjanjau osjećajne boli jer se ona teže podnosi od fizičke.

Bulimične su osobe, za razliku od anorektičnih, kritičnije prema svojoj bolesti i imaju potrebu da se promijene. Ipak, one se ne javljaju odmah lijčniku prije svega jer se stide svoje bolesti. Doživljavaju je kao „lošu naviku“ s kojom mogu prestati kada žele, što im je zabluda. Osjećaj krivnje zbog „grešnog“ odnosa prema hrani navodi ih na trajno prejedanje i povraćanje. Obično odlaze na terapiju tek kada obitelj otkrije što se događa i kada počne vršiti pritisak. Kada je kasnih sedamdedsetih prvi puta opisan ovaj poremećaj, nije bilo jasne poredodžbe o veličini problema i broju zahvaćenih osoba. Pacijentice su se počele javljati liječnicima tek kada se o tom poremećaju počelo više govoriti u medijima. Pokazalo se da je, zapravo, riječ o tajnoj bolesti.

Osobe oboljele od bulimije imaju i neki dodatni psihički problem. Najčešće je to depresija. Uspješnost liječenja koje se sastoji od prihofarmakoterapije i psihoterapije ovosi prije svega o kombinaciji bulimije s još nekim od prihičkih poremećaja. Važno je naglasiti kako za bulimiju nema magičnog lijeka. Psihoterapija zahtijeva velika odricanja i može biti dugotrajna. Dobri se uspjesi postižu primjenom kognitivnobihevioralne terapije u osoba koje nemaju kombinirane poremećaje. Bulimija ne prolazi sama od sebe. Roditelji moraju shvatiti kako nije riječ o „zločestoći“, lošem ponašanju ili lošoj navici koja se vlastitom odlučnošću može dokinuti, već je riječ o poremećaju – medicinskom stanju koje zahtijeva liječenje.

[Prti bee gee]

KOMPULZIVNO PREJEDANJE,ili drugachije,BINGE eating

Ponashanje u vezi sa hranjenjem:

§       Prejedanje preko dva puta nedeljno (2500 cal za obrok) u poslednjih šest meseci
§         Ne može voljno da prekine unos hrane
§         Ne povraćaju i ne uzimaju purgative
§         Izražena fizička aktivnost

Izgled i ciljevi:

§         Često su na dijetama jer smatraju da im socijalni i profesionalni uspeh zavise od izgleda
§         Shvataju da imaju pogrešan model hranjenja

Zdravstveni status:

§         Fluktuacija telesne težine

Psihichki status:

§         Frustracije
§         Osećaj da ne može da se kontroliše prilikom  jela (prestaje usled bola u stomaku ili ako neko naiđe jer obično jedu sami u tajnosti)
§         Pod stresom je
§         Depresija

Nastanak (pochetak) bolesti:

§         Obično posle  ne medicinskih (jo-jo dijeta) dijeta

Kompulzivno prejedanje je ozbiljan poremećaj hranjenja koje ne bi trebale olako shvatiti niti osobe koje pate od poremećaja niti osobe u njihovoj blizini.  
Kompulzivno prejedanje je okarakterizirano epizodama prejedanja, neprekidnog konzumiranja hrane i povećanjima tjelesne mase.

Treba naglasiti da postoji razlika između kompulzivnog prejedanja i povremenog prejedanja koje ponekad svi prakticiramo. Tjelesna masa osobe koja boluje od kompulzivnog prejedanja može varirati od normalne do prekomjerne ili čak do pretilost. Oboljeli često vježbanjem ili čak "kompulzivnim vježbanjem" nastoje potrošiti prekomjerne kalorije koje su unijeli u organizam ta na taj način pokušavaju smršaviti. I dok zdrava osoba uživa u tjelovježbi, oboljeli čini se često zaboravljaju da tjelovježba može biti zanimljiva i da bi u njoj bi trebalo uživati. Jednako kao i kod anoreksije i bulimije, patnja proizlazi iz straha od prekomjerne tjelesne mase.

Poremećaje hranjenja karakterizira preokupacija oblikom tijela, hranom, mršavoću te osjećajem gubitka kontrole i nije čudno da su česta pojava u današnje vrijeme kada, čini se, svi mi težimo za idealnim tijelom u kojem ćemo se osijećati dobro i koje ćemo prihvatiti sa zadovoljstvom.

Što uzrokuje ovaj poremećaj?

Mnogo je čimbenika koji mogu uzrokovati razvoj poremećaja kompulzivnog prejedanja. Kao i kod anoreksije i bulimije, hrana je sredstvo kojim se osoba nosi sa depresijom, stresom, emocionalnim i svakodnevnim problemima. Hrana može donijeti utjehu oboljelima i pomoći im da si olakšaju, zaborave ili izbjegavaju emocionalnu bol koju osjećaju iznutra. Kompulzivno prejedanje najčešće se javlja u ranijem životnom stadiju i najčešće pogađa osobe koje se nikada nisu naučile nositi sa problemima ili sa stresom u životu. Poremećaj najčešće započinje sa epizodama prejedanja, nastavlja se osjećajem mržnje i gađenja prema samome sebi pri čemu se formira ciklus koji može ostati zatvoren godinama ukoliko oboljeli ne potraži i dobije adekvatnu profesionalnu pomoć. Smatra se da su osobe u čijoj obiteljskoj povijesti postoje poremećaji hranjenja, pretilost pa čak i alkoholizam, rizičnije na razvoj ovog poremećaja.

Znaci i simptomi poremećaja kompulzivnog prejedanja:

• osoba vjeruje da će biti bolja i sretnija ako je mršava
• prežderavanje
• strah od nemogućnost prestanka konzumiranja hrane
• sram zbog tjelesne mase i izbjegavanje nekih dnevnih aktivnosti
• osjećaj mržnje prema sebi nakon prežderavanja
• provođenje različitih dijeta sa ciljem gubitka tjelesne mase
• razmišljanje o sebi svodi se na razmišljanje o tjelesnoj masi
• odbijanje konzumiranja hrane u javnosti
• objašnjavanje svojih neuspijeha prekomjernom tjelesnom masom
• gađenje prema svojim prehrambenim navikama
• tjelesna masa je centar života
• depresija

Preuzeto sa www.vitamini.hr i www.studpol.co.yu

[Prti bee gee]

ORTOREKSIJA,ili opsednutost zdravom ishranom

Većina nas poznaje pojam zdrave prehrane, ali što ako netko pretjera sa zdravom hranom? I što ako ste ta osoba upravo vi? Ortoreksičari su patološki fiksirani na konzumaciju zdrave hrane, njihov kocept zdrave hrane toliko je ekstreman da to postje opsesija.

Igra uma

Premda zvuči slično anoreksiji, temeljna motivacija kod ortoreksije potpuno je različita. „Ortoreksija je često samo izvor psihološkog stresa, a ne fizička opasnost“, objašnjava dr. Steven Bratman, kalifornijski praktičar alternativne medicine, koji je prvi 1997. osmislio termin. Nakon rada kao kuhar i uzgajivač organske hrane u jednoj newyorškoj komuni, Bratmen je postao svjestan rata među ljudima koji zagovaraju konradiktorne nutritivne teorije. Bez obzira na to jesu li vegeterijanci, vegani, pristaše sirove hrane ili makrobiotike, različite grupe ljudi inzistiraju na svojim dijetalnim pravilima. Bratman je pepoznao da ta pravila nekima od njih počinju dominirati životom.

On vjeruje da ortoreksija počinje prilično nevino kao želja da se prebrodi kronična bolest ili popravi općenito zdravstveno stanje. S namjerom ukidanja nezdravih prehrambenih navika, neki ljudi paralelno razviju osjećaj nadmoći nad onima koji jedu tzv. brzu, nezdravu hranu. „Što jesti, koliko i koje su posljedice nepravilne prehrane, vremneom postaje sve veći dio dnevnih preokupacija ortoreksičara“, kaže Bratman. Oni konačno dolaze do točke kada većinu vremena troše na planiranje, kupnju i konzumaciju obroka.

Dr. Bratman vjeruje da ljudi koji su opsjednuti zdravom prehranom zaista imaju problem i trebaju se ozbiljno tretirati, poput anoreksičara i bulimičara.

Je li ortoreksija bolest?

Specijalisti vjeruju da još ne postoji dovoljno istraživanja tog trenda da bi se potvrdilo da je ortoreksija poremećaj prehrane. Steve Bloomfield, glasnogovornik Udruđanja za poremećaju prehrane, kaže: „Ortoreksia nervosa nije poremećaj prehrane i ne razvija se zbog niske razine osjećaja samopoštovanja.“ To je termin koji je uveo dr. Bratman za svoju knjigu Health Food Junkies: Overcoming The Obsession With Healthy Eating. Dodaje da „ortoreksija može voditi u poremećaj prehrane kako prehrana postaje sve rafiniranija, a sa stajališta roditelja ili partnera postaje slična anoreksiji“.

Kate Trotter, glavna dijetetičarka bolnice Mandsley u Londonu, vidjela je kako želja za zdravom hranom može izmaknuti kontroli. „S jedne strane ljudi su svjesni da je njihov izbor hrane zdrav i normalan, a s druge neki rade takve restrikcije u prehrani da gube na teđini“, kaže. „trenutak kada prehrana postaje nezdrava jest onaj kada se počinje sukobljavati s normalnim životom. Ako vaš društveni i obiteljski život počinju patiti isto kao i vaše zdravlje, onda vjerojatno imate problem“, nastavlja ona. „Mnogi ljudi počinju restrikciju u prehrani izbacivanjem određene hrane kao što su grickalice i čokolada, a zatim ostalu masnu hranu, ali ako ste opsesivni, nakon toga možete potpuno izbaciti masnoću, pa i cijele grupe namirnica.“

Važno je uživati u jelu

„Za ljude je važno da uživaju u hrani“, kaže nutricionistički znanstvenik Brigit McKevith s britanske nutricionističke zaklade (British Nutritional Foundation). Konzumacija hrane je socijalna prilika i ako su ljudi previše restriktivni u pogledu hrane koju konzumiraju, možda propuštaju važan međuodnos s prijateljima i obitelji. Savjetovala bih da se ne izbaciju cijele grupe namirnica (npr. mliječni proizvodi ili žitarice) ako za to ne postoji stvarna medicinska inikacija.“
„Ali ako ste izbacili iz svoje prehrane cijele grupe namirnica, razmislite o posjetu dijetetičaru, koji će raditi s vama na pokušaju ponovnoga postupnog uvošenja izbačenih namirnica“, dodaje Kate Trotter.

[gorillaz]

Jelena bash si se potrudila ... svaka ti chast

[Prti bee gee]

Pa,poremecaji ishrane i sekte su teme o kojima stvarno dosta znam i chitala sam dosta o tome,jer me stvarno zanima.Znam josh 100 sajtova o anoreksiji i bulimiji (jer se kompulzivno prejedanje i ortoreksija redje javljaju,ali ipak u velikom broju),tako da bih mogla do sutra da pishem o svemu tome...
Mislim da je u nashoj okolini (mislim na Srbiju i zemlje koje se graniche sa njom),najveci broj devojki obolelih od anoreksije i bulimije u Hrvatskoj.Devojke svakodnevno otvaraju blogove preko kojih promovishu anoreksiju kao nachin zhivota i put za izbavljenje.Naravno,nemaju predstavu o tome koliko sebi zagorchavaju zhivot,ali to je bolest i mora im se pomoci na struchan nachin.Kako sam napisala u postu iznad,postojalo je to (ne bash tajno) sestrinstvo ''Ana'' chije su chlanice nagovarale devojku da se izgladnjuje do smrti!Kada je devojka umrla,sestrinstvo se raspalo,ali je danas opet zazhivelo,jer ima sve vishe devojaka koje otvaraju blogove na temu anoreksije i bulimije,kako sam vec pomenula.Najzanimljivije je to kako nazivaju anoreksiju i bulimiju.Anoreksija za njih nije nishta strashno,to je samo ''Ana'',prijateljica koja ce im pokazati koliko su u stvari bezvredne i pruzhiti im utochishte kod sebe,dok je naziv za bulimiju ''Mia'',jedini izlaz ako se devojke prejedu,pa ih posle grize savest.Vecina devojaka ne praktikuje bulimiju,ali ona pored anoreksije postaje nachin njihovog zhivota i,veoma chesto,put do smrti.
Na jednom forumu sam chitala potresnu prichu devojke koja vec 4 godine ima anoreksiju.Zhelela je da ima 27kg,obozhava kosti i smatra ih za najlepshi izraz zhenstvenosti,a sa 32kg je zavrshila u bolnici.Mislim da sada ima oko 45kg i bolje joj je,iako je anoreksija josh uvek tu,pored nje i u njoj.
Na internetu sam takodje pronashla i ''Pismo od Ane'' koje devojkama sluzhi kao podstrek za gladovanje:

Dozvoli mi da se prestavim. Moje ime, ili kako sam od nekih takozvanih doktora nazvana je ANOREKSIJA. Anoreksija nervosa je moje puno ime, ali ti me mozes zvati Ana.

Nadam se da mozemo postati odlicne drugarice. Ubuduce ulozicu dosta vremena u tebe i isto ocekujem za uzvrat. U proslosti si stalno od svojih profesora i roditelja slusala o sebi. Tako si zrela i inteligentna, kao da imas 45 i posedujes”tako veliko samopouzdanje”. I ako smem da te pitam, gde te je sve to dovelo?! Apsolutno nigde. Ti nisi savrsena, ne trudis se dovoljno, moras sve vise da mrsavis, jer ce tako tvoji prijatelji poceti da ti zavide i takva kakva si nekada bila vise neces postojati.

Tvoji prijatelji te ne razumeju, oni nisu iskreni. Secas li se kada si u proslosti bila nesigurna u vezi sa svojim izgledom i na postavljeno pitanje:” Jesam li debela” dobijala odgovor ”nisi, kako ti takve stvari padaju na pamet”, ali ti si i te kako znala da te oni lazu. Ja sam jedina koja ti uvek govori istinu. A o tvojim roditeljima i da ne govorimo!

Ti znas da te oni vole i da brinu o tebi, ali sve je to samo zbog obaveze koju imaju prema tebi. Otkricu ti sada jednu tajnu; duboko u sebi oni su jako razocarani tobom. Njihova cerka sa toliko potencijala se pretvorila u debelu, lenju i nezasluznu cerku.

ALI JA SAM TU DA SVE TO PROMENIM

Kao prvo puno toga ocekujem od tebe. Nije ti dozvoljeno da mnogo jedes. Pocelo bi polako tako sto bi se strogo drzala djete, citala o tome sta malo goji, odbacila bi svo to djubre od hrane i na kraju bi bezala od nje. Polako pocela bi da radis lakes vezbe kao na primer trcanje, malo sklekova, trbusnjaka. Nista ozbiljno. Mozda ces oslabiti koje kilo i skinuti to salo sa stomaka. Ali nece jos dugo proci kada cu ti reci da to nije dovoljno. Zahtevacu da unosis sto manje kalorija i tecnosti u sebe i da pojacas vezbe. Gurnucu te do ivice. Moraces sve to da trpis, jer ne mozes da me porazis! Polako cu poceti da rastem u tebi. Uskoro cemo zauvek biti zajedno. Tu sam kada se ujutru probudis i trcis da se izmeris. Brojevi ce ti biti i prijatelji i neprijatelji i stalno ces moliti Boga da budu nizi nego prethodnog jutra, sata, minuta…. Sebe ces uvek videti debelu. Plakaces i puzaces po podu kada kile rastu, a smejaces se kada pocnu da ti se vide kosti. Tu sam i kada pravis plan za dan: 400 kalorija, 2 sata vezbi. Ja sam ona koja sve to odredjuje, jer sad moje i tvoje misli su jedno.

Tokom dana bih te svuda pratila. U skoli gde se inace o necemu razmislja ti bi razmisjala o meni. Prebrojavala bi koliko si kalorija pojela. Previse je. Tvoja glava ce neprestano da razmislja o hrani, brojevima, tezini i mislices o stvarima za koje znas da ti pruzaju sigurnost. Zato sto cu vec tada biti u tebi. Ja sam u tvojoj glavi, tvom srcu i tvojoj dusi. Patnja koju osecas zbog hrane sam zapravo ja, ona koja je u tebi.

Uskoro necu ti samo govoriti sta da radis sa hranom, vec i sa ostalim vremenom. Doci ce i to vreme kada ces zaboraviti osmeh. Vise neces osecati samu sebe. Bices jedna velika lopta u tom svom debelom stomaku. Gospode kolika si ti jedna debela krava! Kada je vreme jela, ja cu ti govorti sta ces da radis. Odgurni hranu. Namesti je tako da izgleda kao da si nesto pojela. Ne smes uzeti nista, jer ako bi pojela bilo sta, sva kontrola bi bila slomljena….A da li ti to zelis? Da ponovo kao nekad budes debela krava. Teracu te da gledas modele iz casopisa. Tako perfektno mrsave, de se sa svih strana vide kosti. Zeleces da budes kao one. Naucicu te da ti u stvarnosti nikada neces biti tako lepa. Kada se pogledas u ogledalo, ja cu tvoj odraz izobliciti. Prikazacu te potpuno suprotnom od onoga sto stvarno jesi. Svatices da si dete koje pati i koje gladuje. Ali ti zapravo ne treba to da znas, jer ako znas istinu, mozda bi ponovo pocela da jedes i nase prijateljsvo bi polako pocelo da se rusi.

Ponekad ces se buniti. Nadam se ne tako cesto. Prepoznaces te sitne cestice od zelje za hranom u sebi i krenuces ka mracnoj kuhinji.Vrata ce polako krenuti da se otvaraju. Ocima ces prelaziti preko hrane koju cu cuvati na odstojanju od tebe. Zateci ces kako ti ruke dosezu za jelom; kao nocna mora, kroz mrak do kutije krekera. Jesces, ali automaski, neces osecati ukus, ali ces bar znati da se na neki nacin boris protiv mene. Zeleces jos jednu kutiju, pa jos jednu i jos jednu. Stomak ce ti biti nadut i pun, ali ces ti i dalje jesti. Svo to vreme ja cu vikati na tebe da stanes debela kravo, ti nemas ni malo samokontrole i opet ces dozvoliti da se ugojis.

Kada taj napad gladi bude prosao opet ces se cvrsto drzati mene i traziti savet, jer ti ne zelis da budes debela. Ti si bila prekrsila nas dogovor time sto si jela, a sada me zelis nazad. Nateracute da odes do wc-a, da kleknes i zuris u prazninu wc solje. Guraces prste u svoje grlo i bez vecih tegoba hrana ce izaci napolje. Ovo ce se stalno ponavljati dok ne pocnes da pljujes zuc i krv i tek onda ces znati da je sve izaslo napolje. Kada budes ustajala osecaces vrtoglavicu. Ona jos nece prestati, ali ti ces morati da ustanes, jer ti si debela krava koja sve to zasluzuje.

Mozda ima vise nacina uz pomoc kojih ces moci da se osecas krivom. Mozda cu te navesti da uzimas laksative, dok u ranim jutarnjim satima sedis na wc solji i osecas unutrasnji nemir. Ili cu te jenostavo navesti da povredis samu sebe. Da udaras glavom o zid dok te obuzima strasna glavobolja. Takodje te mogu naterati i da se iseces. Ja zelim da vidim tvoju krv, da vidim kako ti ruka pada i ti ces u tim poslednjim sekundama shvatiti da zasluzujes sav ovaj bol koji ti pruzam.U depresiji si, opsednuta bolom, tugom i vristis, ali te niko ne cuje. Kome je pa uopste stalo. Ti to zasluzujes.

Da li je ovo previse? Da li zelis da sve ovo prezivljavas? Da li sam neustrasiva? Ja samo cinim stvari koje ce ti pomoci. Dajem ti mogucnost kojom ces resiti emocionalne probleme koji ti nanose stres. Misli o mrznji, bolu, depresiji i usamljenosti mogu nestati, jer cu ti ja dati da razmisljas o necemu drugom, kao na primer o kalorijama i kostima. Nikad neces imati kilazu svojih vrsnjaka, kao ni njihovu pomoc; jer odsad ja sam ti jedini prijatelj i ja sam jedina koju smes da molis.

Ali kao i svi i ja imam svoju slabu tacku. Ali je nikom ne smemo reci, Ako odlucis da se boris i kazes nekome za mene, sav ovaj pakao ce nestati. Niko ne sme da sazna za nas, niko ne sme da razbije skoljku kojom sam te pokrila. Ja sam ona koja te je stvorila, tu mrsavu, perfektnu, aktivnu devojku. Ti si moja i samo moja. Bez mene si nista. Tako da znas, ne moj se odupirati. Kada drugi komentarisu ti ih ignorisi. Zaboravi na njih i na sve one koji pokusavaju da nas odvoje. Ja sam tvoja najveca prednost i uradicu sve da to tako i ostane.

S ljubavlju ANA

Shta vishe reci???

[IvaN]

Bolest savremenog drustva kako kazu... Bash sam citao u kuriru skoro o tome... Ajoj mamice moja kakve su manekenke pojedine obolele od  anoreksije,zestok trip u glavi..

A tebi jelena svaka cast...Moji svi postovi do sad nemaju ovoliko recenica